Nagrada za životno djelo “Lovro pl. Matačić” Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (HDGU) ove je godine dodijeljena Nikši Barezi, a bit će mu uručena večeras na tradicionalnom koncertu Zagrebačke filharmonije pod nazivom “In memoriam Lovro pl. Matačić” u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Nagrada je dugogodišnjem šefu-dirigentu Simfonijskog orkestra HRT-a dodijeljena za višedesetljetnu istaknutu karijeru u zemlji i inozemstvu.
Kako se ističe u obrazloženju HDGU-a, stručni žiri u kojemu su Pavle Dešpalj, Ruža Pospiš Baldani, Anđelko Klobučar, Anđelko Ramušćak, Dalibor Cikojević, Josip Nalis, predstavnik Fonda “Lovro i Lilly Matačić” i Prerad Detiček, predložio je a Upravni odbor HDGU-a potvrdio izbor Nikše Bareze.
Nikša Bareza (1936.) dirigiranje je učio kod Milana Sachsa, Hermanna Scherchena i Herberta von Karajana, a zatim godinama surađivao s velikim dirigentima kao što su Lovro pl. Matačić, Ferdinand Leitner, Otmar Suitner i Nikolaus Harnoncourt te sa skladateljskim klasicima 20. stoljeća kakvi su Benjamin Britten, Carl Orff, Oliver Messiaen, Luigi Dallapiccola, Goffredo Petrassi, Dmitrij Šostakovič ili Luigi Nono.
Najprije dirigent i ravnatelj Zagrebačke opere, poslije je bio stalni dirigent opera u Zuerichu, Petrogradu i Grazu, u kojemu je bio i šef-dirigent tamošnje Filharmonije. Sada je stalni dirigent Hamburške opere i milanske Scale gdje se istaknuo nizom uspjelih predstava. Više od trideset godina dirigira po najvećim europskim opernim kućama i koncertnim dvoranama, te je dugogodišnji (od 1992.) šef-dirigent Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije.
Redovito gostuje u vodećim europskim opernim kućama, bio je šef-dirigent Opere i Filharmonije Robert Schumann u Chemnitzu te nekoliko sezona i glazbeni ravnatelj toga grada. Nastupao je i u berlinskoj Njemačkoj državnoj operi, Halleu i Bavarskoj državnoj operi u Muenchenu, a redovit je gost i drugih inozemnih koncertnih pozornica na kojima se, u suradnji s vodećim europskim orkestrima, osobito zalaže za suvremenu glazbu, poglavito posvećujući pozornost hrvatskoj glazbenoj baštini i novim ostvarenjima domaćih skladatelja. Tako je (pra)izveo i (za radio i televiziju) snimio mnogo antologijskih ostvarenja Blagoja Berse, Jakova Gotovca, Ivana Brkanovića, Mila Copre, Borisa Papandopula, Stjepana Šuleka, Milka Kelemena, Ive Maleca, Stanka Horvata, Rubena Radice, Dubravka Detonija, Marka Ruždjaka, Frane Paraća i drugih.
Dirigent bogata diskografskog opusa, u Parizu je za snimke Wagnerova “Nibelunškoga prstena” i opere “Il Campiello” Ermana Wolf-Ferrarija (u izvedbi ansambla tršćanske Opere Verdi) osvojio platinsku diskografsku medalju. U hrvatskoj je diskografiji među mnogobrojnim Berezinim postignućima osobito zapažena kompaktna ploča “Alpske simfonije” Richarda Straussa u izvedbi Simfonijskog orkestra HRT-a. Glazbena kritika u svakoj prigodi ističe izvanrednu predanost Berezina pristupa glazbenome djelu, njegovo veliko iskustvo, istančan osjećaj za stil te rafiniranu interpretaciju svake pojedinosti, a posebice se osvrće na njegovo sjajno poznavanje Wagnerove glazbe.
Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima se ističu dvije nagrade “Judita” Splitskog ljeta, Nagrade Vladimir Nazor i Porin za životno djelo, tri puta uzastopno Nagrada Hrvatskog glumišta i Nagrada grada Zagreba, te u inozemstvu nagrada “Mozart” Saechsische Mozart Gesellschafta i Johann Josef Fux/Land Steiermark/za zasluge na polju glazbene umjetnosti.
Nagrada Lovro pl. Matačić utemeljena je 1990. i dodjeljuje se bienalno. U protekle su se 22 godine među laureatima bili neki od najvećih hrvatskih međunarodno priznatih glazbenika: Boris Papandopulo, Ivo Maček, Milan Horvat, Jurica Murai, Tomislav Neralić, Ruža Pospiš Baldani, Srebrenka Jurinac, Berislav Klobučar, Mladen Bašić, Stjepan Radić, Anđelko Klobučar i Pavle Dešpalj.
Nagrada se sastoji od medalje s likom maestra Lovre pl. Matačića, autorski rad akademskog kipara Damira Mataušića, Diplome koja je autorski rad dizajnera Gorana Golika, te novčanog iznosa.
