Konstiturajuća sjednica Stolnog kaptola Svete Marije u Dubrovniku održana je u srijedu, 9. prosinca u Biskupskom ordinarijatu u Dubrovniku pod predsjedanjem dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića.
Članovima Kaptola imenovani su: don Željko Kovačević, župnik župe Svih svetih u Blatu na Korčuli, don Stanko Lasić, katedralni župnik, don Toma Lučić, rektor crkve sv. Vlaha, don Petar Palić, generalni vikar, don Ivica Pervan, kancelar i župnik župe sv. Spasa u Mokošici i don Grgo Tomić, upravitelj župe sv. Jurja na Osojniku.
Na prvoj sjednici su izabrani kanonik predstojnik, kanonik pokorničar i kanonik tajnik. Za predstojnika Stolnog kaptola izabran je mons. dr. Petar Palić, za pokorničara mons. Toma Lučić i za tajnika don Željko Kovačević.
Stolni kaptol Svete Marije u Dubrovniku je zbor svećenika čija zadaća je obavljati svečanije bogoslužne obrede u dubrovačkoj katedrali kao i druge dužnosti koje mu određuje kanonsko pravo ili dijecezanski biskup.
Povijest Stolnog kaptola u Dubrovniku
Počeci Stolnoga kaptola Svete Marije u Dubrovniku vjerojatno sežu već u 9. ili 10. stoljeće, ali tek od 11., odnosno 12. stoljeća može se sa sigurnošću ustvrditi njegovo postojanje. Zbor kanonika unutar tadašnje Dubrovačke nadbiskupije djeluje pod nazivom Capitulum Ragusinum, a prvi spomen tog imena nalazimo u ispravi od 9. travnja 1198. godine kada dubrovački vijećnici u nazočnosti Kaptola (feci astante capitulo Ragusino) dosuđuju samostanu na Lokrumu crkvu sv. Marije u Rožatu. Usporedo s tim nazivom javljaju se i nazivi Capitulum maioris ecclesiae sanctae Mariae i Capitulum Metropolitanum Ragusinum.
Broj članova Kaptola je od svog osnutka varirao, sve do 15. stoljeća kad je Kaptol činio zbor od dvanaest kanonika. Kasnije je taj broj prepolovljen na šest kanonika. U 15. stoljeću je također donesen zakon kojim su se na kanonička mjesta mogli birati samo plemići. Sve do 19. stoljeća tri glavne časti u Kaptolu Dubrovačke biskupije bile su arhiđakon, arhiprezbiter i primicerij.
Bulom Locum Beati Petri Apostolorum Principis od 30. lipnja 1828. godine, papa Leon XII. sveo je dubrovački Metropolitanski kaptol na razinu Biskupijskoga kaptola. U prvoj polovici 19. stoljeća dolazi do promjena u ustroju Kaptola, pa su doneseni i novi statuti. Prvo je 20. travnja 1833. godine donesen Statuta Novissima, ali je već 19. studenoga 1839. godine zamijenjen novim statutom. On je bio na snazi do 12. listopada 1846. godine, kada je donesen drugi statut Kaptola, koji je bio izdan i u tiskanom obliku.
Povijest Kaptola od 16. do 20. stoljeća još nije u potpunosti istražena, te zahtijeva jednu opširniju studiju koja bi prikazala njegov ustroj i djelovanje u tom razdoblju.
Dubrovački biskup Severin Pernek je 26. kolovoza 1968., pozivajući se na ovlasti koje su mu podijeljene Reskriptom Sv. Kongregacije za klerike br. 115770/D od 24. siječnja, 1968., donio odluku o oslobađanju kanonika od obveze rezidiranja, smanjio neke obveze, odijelio službu župnika katedralne crkve od Kaptola te dokinuo koralne vikare ili prebendare. S vremenom je, budući da dubrovački biskupi nisu imenovali nove kanonike, Kaptol činjenično prestao djelovati.
Ovim imenovanjem novih članova i prvom konstituirajućom sjednicom dubrovačka katedrala ponovo ima i Stolni kaptol, na radost svih onih koji su se zauzimali za njegovo obnavljanje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
