Godina jubileja 800. obljetnice utemeljenja dominikanskog Reda propovjednika službeno će biti otvorena u nedjelju 8. studenoga, a euharistijsko slavlje tim će povodom u zagrebačkoj crkvi Kraljice svete krunice predvoditi provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavrić.
Uz provincijala Gavrića misno slavlje, koje počinje u 11 sati, suslavit će priori iz ostalih dominikanskih samostana, a prenosit će ga Hrvatska televizija i Prvi program Hrvatskog radija, izvijestili su iz Hrvatske dominikanske provincije.
Red Propovijednika utemeljio je sveti Dominik de Guzman, a u prosincu 1216. papa Honorije III. ga je potvrdio čime je započelo njegovo širenje po cijelome svijetu. Dominikanski je red nastao kao reakcija na stanje u Crkvi i društvu svoga doba, te na djelovanje sekti koje su se pojavile šireći razna krivovjerja.
Za razliku od monaških redova koji su bili vezani uz samostane i živjeli povučeno, dominikanci su studirali, propovijedali, te se bavili i apostolatom i bili u izravnome doticaju s ljudima. Najvažnija zadaća Reda, propovijedanje evanđelja i borba protiv herezā, nametnula je i obvezu obrazovanja propovjednika, koji su od početka Reda osnivali škole i sveučilišta te otvarali knjižnice.
Prvi dominikanci dolaze u hrvatske krajeve već za života svetoga Dominika. Godine 1225. osnivaju samostan u Dubrovniku, a zatim i u ostalim dijelovima današnje Hrvatske, Rabu, Ninu, Splitu i Zadru. Svaki samostan bio je ujedno i škola otvorena za javnost pa se s osnivanjem samostana razvijalo i školstvo.
Dominikansko opće učilište, koje je 1396. u Zadru osnovao tadašnji učitelj Reda bl. Rajmund iz Kapue, prvo je hrvatsko sveučilište koje djeluje sve do početka 19. stoljeća. Godine 1626. u Dubrovniku dominikanci osnivaju u samostanu javnu gimnaziju, prvu srednjoškolsku ustanovu u Dubrovniku i jednu od najstarijih srednjih škola na hrvatskom području.
U svojoj gotovo osam stoljetnoj povijesti Dominikanski red je u djelokrugu od Kotora i Subotice do Virovitice i Brijuna imao 81, od čega na području današnje Republike Hrvatske 61 samostan, davši više od stotinu hrvatskih biskupa i dva službeno proglašena blaženika, bl. Augustina Kažotića i bl. Ozanu Kotorsku.
Dominikanski red je dao Katoličkoj Crkvi četiri pape (bl. Inocent V., bl. Benedikt XI., sv. Pio V. i Benedikt XIII.), više stotina biskupa, 80-tak kardinala te oko 260 svetaca i blaženika. Nedavno je službeno pokrenut postupak za proglašenje svetim prvoga hrvatskog blaženika, bl. Augustina Kažotića.
Iznimni doprinosi dominikanaca hrvatskom društvu, kulturi i znanosti
U osamstoljetnoj povijesti Red dominikanaca je dao iznimne doprinose i hrvatskom narodu te hrvatskom društvu, kulturi i znanosti.
Najstariji hrvatski tekst pisan latinicom je “Red i zachon od primglenia na dil dobroga cignenia sestar nasich reda suetoga odza nasega dominicha sestara dominikanki sv. Dimitrija u Zadru” iz 1345. godine.
Godine 1598. fra Luka Bračanin prevodi 150 Davidovih psalama s vlastitim tumačenjem. Dubrovački dominikanac Rajmund Džamanjić autor je, nakon Kašićeve gramatike hrvatskog jezika, prvog pravopisnog priručnika, čime postaje predvodnikom hrvatskih jezikoslovaca. Ignacije Aquilini iz Dubrovnika piše 1705. u stihu prvo poznato djelo s područja medicine u Dubrovniku na narodnom jeziku.
U 16. i 17. st. hrvatski dominikanci ističu da se u njihovim crkvama propovijeda i slave liturgijski obredi na hrvatskom jeziku, dok zadarski dominikanci odbijaju pripojenje mletačkim samostanima i ističu svoje apostolsko djelovanje među najsiromašnijim slojem domaćeg pučanstva.
Prvi hrvatski biograf bio je dominikanac Ambroz Ranjina iz Dubrovnika. Ivan-Dominik Stratiko iz Zadra, novigradski i hvarski biskup u 18. st. posvetio se poboljšanju gospodarskih i kulturnih uvjeta najsiromašnijih slojeva pučanstva, osnivao je škole, podigao sirotište, obnovio rad bratovštine za uzajamnu pomoć, brinuo se o zdravstvenom prosvjećivanju vjernika, a suosnivač je i poljodjelske akademije u Kaštel Sućurcu.
Jedno od najljepših svjedočanstava o dominikanskom djelovanju u hrvatskim krajevima dao je đakovačko-srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer: ‘Proizlazeći iz samoga našeg naroda …. oni su potpuno naši, iz nas su potekli, savršeno poznaju naše nevolje i naše potrebe. Njihov govor je potpuno naš govor; u njihovu glasu prepoznajemo jasno glas naših pastira, rado ih slušamo i lako njihove riječi pohranjujemo u srcu i u pamćenju’.
I dominikanci našega vremena nastavljaju povijesni kontinuitet bogate baštine, nakladničkom djelatnošću, uređivanjem časopisa, promicanjem pobožnosti krunice, propovijedanjem i predavanjima na fakultetima i sveučilištima. Svaki dominikanski samostan ima knjižnicu. Najveća je u zagrebačkom samostanu Kraljice svete krunice, a knjižnica splitskoga samostana čuva djela koja joj je oporučno ostavio otac hrvatske književnosti Marko Marulić. Knjižnica dubrovačkoga samostana najvrjednija je srednjovjekovna knjižnica u Hrvatskoj s 94 srednjovjekovna kodeksa i 249 inkunabula.
Dominikansku obitelj u Hrvatkoj, osim članova muške grane, u Hrvatskoj dominikanskoj provinciji čine sestre dominikanke Kongregacije svetih anđela čuvara te više dominikanskih laičkih bratstava.
Danas Hrvatska dominikanska provincija ima 13 samostana, od čega 10 u Hrvatskoj, te jedan u Bosni i Hercegovini (Klopču kod Zenice), i dva samostana s dvije župe u Sloveniji ( Žalcu i Petrovču). Provincija vodi i četiri hrvatske katoličke misije u Hannoveru, Kemptenu, Hamburgu i Parizu.
