Na Rabu počinje ljetni sajam „Rabska fjera“, čija tradicija seže u srednji vijek. Rabska fjera počinje danas, blagdanom sv. Jakova, a temeljena je na povijesnoj tradiciji ponovno obnovljenih općinskih blagdana koji su prvi put proglašeni 21.07.1364. godine.
Obnovljene svečanosti «Rabske fjere» održavaju se u skraćenom terminu kroz tri dana: 25.07. blagdanom sv. Jakova, 26.07. blagdan sv. Ane i 27.07. blagdan sv. Kristofora, u vremenu od od 21:00 do 00:30 sati.
Sudionici Rabske fjere su obrtnici i zanatlije na otoku Rabu koji se aktivno bave i osiguravaju egzistenciju zanatima koji su postojali i osiguravali egzistenciju u srednjem vijeku te udruge i kulturno umjetnička društva koje se na dobrovoljnoj bazi bave tradicionalnim zanatima i njeguju tradicijske vrijednosti i izradu domaćih proizvoda i način življenja.
Najveća vrijednost Rabske fjere je u njegovanju i razvijanju autohtonih i tradicijskih vrijednosti otoka Raba. Naime, općinske blagdane „Rabske ferije“ proglasilo je Veliko Vijeće Grada Raba 21.07.1364. godine u počast Kralju Ljudevitu Velikom koji je Rab oslobodio od Mlečana i u počast Sv. Kristoforu zaštitniku Grada Raba te su se održavale u svrhu štovanja moći Sv. Kristofora koje su prema legendi spasile Rab.
Značaj i smisao “Rabske fjere” opisao je i hrvatski akademik Slobodan Novak u predgovoru katalogu „Rabske fjere“:
„… je, naprotiv, upravo dostojanstvena svečanost, kao što je i bila inaugurirana prije šest i po stoljeća. I nije isprazna sjajna parada, nego doista izraz želje da se, makar i samo intuicijom, prodre u tminu prošlih vjekova gdje su još prepoznatljive sjene naših predaka; da se sagledaju vlastiti korijeni, da se potvrdi i učvrsti svoj identitet. Da se, ispremreženi i oslobođeni/sputani sofisticiranim suvremenim tehnologijama, podsjetimo na ljepotu rada ruku, i vještinu prstiju, na žuljeve umjesto rukavica, na sudbinsku povezanost s prirodom, sa zemljom i morem; na duhovno i materijalno stvaralaštvo naših starih, njihovu individualnu inokosnu kreativnost, koju vrijeme ekipnoga rada, tekućih vrpca i strojne konfekcije pomalo zaboravlja.“
