Orašar je jedno od najljepših djela klasične baletne literature, a tradicijski se uobičajilo njegovo prikazivanje upravo u prosincu, uoči božićnih blagdana.
U sto dvadeset godina od praizvedbe popularnost Orašara kod publike, osobito kod djece, stalno je rasla i danas je to najizvođeniji balet na svijetu te vjerojatno ne postoji nijedna generacija mladih koja nije odrasla uz njega.
Toliku popularnost daje mu iznimna glazba, priča i koreografija, ali i činjenica da je vrlo malo djela nastalo u savršenoj simbiozi dvaju istinski velikih umjetnika kakvi su bili skladatelj Čajkovski i pisac libreta te koreograf Marius Petipa.
Glazba Čajkovskoga uvijek potiče na ples, a to je u potpunosti iskoristio veliki koreograf Carskih ruskih kazališta Marius Petipa te je kao veliki baletni znalac dao Čajkovskome smjernice za stvaranje glazbenog predloška. Iako se nakon nekog vremena morao povući iz projekta u nastajanju i prepustiti ga svojem asistentu Levu Ivanovu, do danas njegov udijel u nastanku Orašara kao i pojedini koreografski dijelovi nose pečat Petipaa.
Priča o djevojčici koja ispod bora pronalazi nesvakidašnji dar, drvenog orašara kojim se razbijaju orasi i s njime proživi čudesne dogodovštine u izmaštanom svijetu, preuzeta je od E. T. A. Hoffmanna u obradi A. Dumasa oca.
No, dok je, priča u izvorniku bila zastrašujuća, u obradi Čajkovskoga i Petipaa stvorena je čudesna glazbeno – plesna bajka u kojoj djevojčica Klara, zajedno s lutkom Orašarom, koji se pretvara u Princa proputuje nezaboravne prostore i doživi zanimljive susrete. Za sve Klarine doživljaje zaslužan je njezin ujak Drosselmeyer, čudan čovjek čarobnjačkih moći koji rado zabavlja djecu svakojakim trikovima i čudima.
Nakon što omogući Klari divnu avanturu koja ispuni njezine snove, on je vraća u sigurnost njezine obitelji, a sam nestaje u noći.
Zagrebački je Balet tijekom svojega postojanja prikazao nekoliko odličnih uprizorenja Orašara, a posljednji put djelo je premijerno postavljeno 2011. u koreografiji Dereka Deanea.
Donoseći vlastito viđenje namijenjeno djeci svih dobnih skupina, kreirao je ovu čarobnu baletnu priču potrudivši se odvesti publiku u snove i prikazati svijet različit od našega, slijedeći u tome težnju Čajkovskoga da dočara fantastično, čarobno, mitsko i legendarno djelo.
Postizanje bajkovitosti uvelike je omogućila izvrsna izvedba zagrebačkih baletnih solista i cijelog ansambla, pojačanog s polaznicima baletne škole.
Za ulogu Princa Tomislav Petranović dobio je Nagradu hrvatskog glumišta i Nagradu Oskar Harmoš, dok je Pavla Mikolavčić za interpretacije uloga Snježne Kraljice i Vile Šećera dobila Nagradu Ana Roje zagrebačkog HNK.
Orkestrom će na ovosezonskim izvedbama ravnati Ivan Josip Skender i Miroslav Salopek.
Raspored predstava možete pogledati na mrežnom sjedištu HNK u Zagrebu.
