Prof. gitare Tamara Perc: ‘Sve što radimo za Boga treba biti samo najbolje’

dr. Tamara Perc
dr. Tamara Perc

Gošća emisije 55 minuta kod Željke Markić je Tamara Perc. Tamara je završila
glazbenu akademiju, profesorica je gitare. Magistrirala je u Nizozemskoj. U emisiji je
ispričala svoj životni i glazbeni put, otkrila zašto danas zna pomoći djeci koja imaju tremu od javnog nastupa, što je naučila na usavršavanju u Nizozemskoj. Otpjevala je nekoliko svojih divnih pjesama, podijelila iskustvo vođenja SKAC-ovog zbora i protumačila zašto glazba i sve drugo što radimo za Boga – treba biti samo najbolje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prvi glazbeni koraci

Kao dijete nisam posebno razmišljala o glazbenoj školi. Roditelji su me pitali želim li
ići u glazbenu školu, odgovorila sam može. Zatim su me pitali može li gitara i opet sam
odgovorila potvrdno. Oni su prepoznali moj talent. Vrlo rano sam pokazala interes za glazbu i  od početka sam se pronašla u tome.

Školovanje i krize tokom školovanja

Osnovnu i srednju glazbenu školu sam upisala i završila u Glazbenoj školi Alberta
Štrige. Tijekom školovanja sam imala nekoliko kriza. U osnovnoj školi sam prolazila veliku
krizu i u tom periodu se nisam slagala sa profesoricom. Kriza me je dočekala i u srednjoj
školi. U trećem srednje sam dobila predivnog profesora koji je svojim izvanrednim
pedagoškim pristupom probudio moju zaljubljenost u gitaru. Uz moje roditelje, on mi je bio
najveća podrška.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Njegov rad sa mnom rezultirao je odlaskom na natjecanje u Njemačku. Iz prvog kruga
natjecanja plasirala sam se u drugi krug. Izlazeći tada na pozornicu ja sam plakala. Profesor mi je bio ogromna podrška i vjetar u leđa. Imala sam jako puno problema sa tremom i javnim nastupima i tu mi je također puno pomogao.

Magisterij u Nizozemskoj

Diplomirala sam na Muzičkoj akademiji u Zagrebu iako sam diplomski studij upisala
u Lovranu. Tamošnja akademija se zatvorila na mojoj zadnjoj godini. Tada sam dobila poziv
od profesora Carla Marchionea da upišem magisterij u Nizozemskoj. Prihvatila sam poziv i
upisala magisterij. Međutim, na postdiplomski studij u Nizozemsku sam putovala jednom
mjesečno jer tadašnje financijske mogućnosti i obiteljska situacija nisu dozvoljavale moju
selidbu u Nizozemsku. Iako se profesor ljutio zbog tog načina studiranja, kada sam mu
ispričala životnu situaciju u kojoj sam se tada nalazila pronašao je razumijevanje za mene.
Svoj magisterij sam uspješno završila. Nakon završetka sa profesorom sam se susretala na
raznim festivalima i koncertima. Svoj kontakt održavamo i danas.

Preseljenje u Zagreb

Nakon završetka magisterija vratila sam se u Križevce gdje sam radila u školi u kojoj
sam započela svoje školovanje. Također sam djelovala i u župi kao voditeljica zbora. U
vrijeme mog povratka u Križevce osnivala se nova župa kojoj sam ja pripadala i tadašnji
župnik me zamolio da vodim zbor mladih. Uz zbor mladih, vodila sam i dječji župni zbor te
dječji zbor u glazbenoj školi gdje sam predavala. Očito su ravnateljica i okolina prepoznali
moj trud i vještinu rada sa djecom i poticali su me u tome.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nakon deset godina osjećala sam da je vrijeme da napravim veliku promjenu u životu. 2014. godine sam se preselila u Zagreb. Još neko vrijeme sam radila i djelovala u Križevcima, ali sam u tom periodu tražila ljude koji će me zamijeniti.

Dolaskom u Zagreb počela sam obnavljati stara poznanstva iz kojih su se rodila divna
prijateljstva. Preko nekih prijatelja sam se susrela sa SKAC-om.

Djelovanje u SKAC-u

U pripremama jednog Planinarskog križnog puta voditeljica me kontaktirala i zamolila
da napišem himnu za taj susret. Kao smjernicu, uputila me je na redak iz Ivanovog evanđelja:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Kako to ti govoriš: „Postat ćete slobodni?““ (Iv 8,33).

Ustupila sam joj desetak prijedloga, na koje mi je odgovorila da trebam napisati pjesmu. Puno sam molila kako bi uspjela napisati pjesmu. To je jedna od pjesama za koje kažem da je izmoljena.

Poslije sam 5 godina bila voditeljica zbora SKAC Palma. Tu mi je puno pomoglo iskustvo
vođenja zbora koje imam još iz Križevaca. Odluku o preuzimanju vodstva zbora SKAC sam
donijela u Gunji, gdje sam zajedno s njima volontirala nakon poplava.

U Zagrebu sam pripadala župi Kraljice sv. krunice na Borongaju, a djelovala sam u Bazilici
Presvetog Srca Isusovog u Palmotićevoj. Povremeno bi na Borongaju svirala sa Čedom
Antolićem koji je bio moj uzor u duhovnoj glazbi još od djetinjstva. Poznavali smo se, ali ne
previše. Odsvirali smo zajedno nekoliko krštenja i vjenčanja. S vremenom smo se upoznali
malo bolje i češće smo zajedno svirali. Sa Čedom sam svirala njegove zadnje dvije mise.
Predzadnju je odsvirao sa čestim pauzama, nije više mogao svirati kao prije. Kada je svirao
zadnju misu, odsvirao ju je bez ikakvih problema, kao da je najzdraviji. Nedugo nakon te
mise on je umro. Tada me je nazvao Matija i zamolio da s njim pripremim i odsviram misu i
sprovod. Nakon toga sam napustila SKAC i potpuno se posvetila djelovanju u župi Kraljice
sv. krunice.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Dođi, iscijeli“ – nova autorska pjesma

Kao i sve pjesme, i ova pjesma ima svoju priču. Nastala je na duhovnoj obnovi na
kojoj sam svirala. U jednom trenutku voditeljica je počela izgovarati riječi iz Ivanovog
evanđelja (usp Iv 11,3). Zatim je uslijedilo vrijeme za pjesmu. U tom trenutku nisam znala što trebam svirati, pa sam uglazbila i svirala upravo te riječi. Nakon nekoliko ponavljanja, ljudi su se spontano uključivali u ponavljanje zaziva.

Sama pjesma je nastala spontano uz poticaj moje prijateljice koja me prati od samih početaka mog bavljenja glazbom. Od duhovne obnove do pisanja pjesme prošlo je nekoliko mjeseci. Refren pjesme je nastao kao molitva. Nakon što sam ga uglazbila, proslijedila sam ga dvjema prijateljicama. Jedna od njih me naknadno nazvala i rekla kako je ona to proslijedila jednoj svojoj prijateljici koja kaže kako je ti stihovi izvlače iz depresije. To je bio znak da nastavim sa pjesmom i objavim je. Nadam se da će, ako pjesma zaživi, molitva unutar nje ostati nadahnuće.

Spot sam snimala s Ivanom Ožegovićem. Kroz snimanje smo naišli na nekoliko kušnji. Tada
sam Bogu rekla: „Bože, s ovom pjesmom imamo porođajne muke, ali ako Ti hoćeš ona će
izaći.“ Spot je bio gotov u lipnju, ali je ipak svjetlo dana ugledao prije 3 tjedna.

Emisiju u cijelosti pogledajte OVDJE.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.