Proglašenje svetom Majke Tereze 4. rujna u Rimu događaj je od iznimnog značaja za Katoličku crkvu, jer je ona svojim služenjem siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima, onima na rubu društva i egzistencije postala simbolom vidljive Kristove ljubavi i milosrđa u ovome svijetu.
Zadruga Pontes Salutis – Mostovi spasa tom je prigodom izradila posebnu narukvicu s likom Majke Tereziju. Uz narukvicu se nalazi i knjižica sa svetičinim djelima i likom, molitvama i mislima, u kojima svatko može pronaći svakodnevno nadahnuće za nesebično pomaganje bližnjima, izgradnji vlastite osobnosti i bliskosti s Bogom.
Narukvica s likom Majke Tereze u malenom srcu i knjižica s molitvama izlaze uz Večernji list, naš najčitaniji dnevni list, i u prodaji su od 31. kolovoza za svega 19,90 kuna.
Kupnjom narukvice i knjižice s molitvama i vi činite dobro djelo u duhu Majke Tereze, jer pomažete rad zadruge Pontes Salutis, pokrenute od skupine članova i prijatelja Zajednice Cenacolo, čime se pruža konkretna potpora mladima koji nailaze na poteškoće pri zapošljavanju i uspješnom uključivanju u društvo.
Misionarka ljubavi
Podsjećamo, Majka Tereza osnovala je katoličku redovničku zajednicu Misionarke ljubavi u indijskoj Kalkuti 1950. Preko 45 godina služila je siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima. Misionarke ljubavi od početne male zajednice s vremenom su prerasle u zajednicu koja broji 5000 redovnica u oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom 19. listopada 2003. godine.
U svojoj prvoj enciklici “Deus caritas est”, papa Benedikt XVI. spomenuo je Majku Terezu tri puta, a koristio je i njen život kako bi objasnio jednu od glavnih točaka enciklike. “U primjeru blažene Terezije iz Kalkute imamo jasnu ilustraciju činjenice, da vrijeme posvećeno Bogu u molitvi ne samo, da ne umanjuje snagu i služenje iz ljubavi našim bližnjima, nego je u stvari neiscrpan izvor toga.
Majka Tereza je bila posvećena kršćanka i sljedbenica Kristova nauka, velika pomoćnica siromašnih, bolesnih i umirućih, te međunarodno prepoznata kao humanitarka i uopće jedna od najvećih osoba 20. stoljeća.
Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 1979., te mnogih drugih međunarodnih nagrada, među kojima se ističu najviše indijsko civilno odličje “Bharat ratna” iz 1980. za njen humanitarni rad, počasno državljanstvo SAD-a, Nagrada Albert Schweitzer itd. Misionarke ljubavi nastavljaju pomagati siromašnima i potrebnima širom svijeta pa tako djeluju i u Hrvatskoj.
Majka Tereza više puta boravila je u Hrvatskoj, prvi put još 1928. godine. Župnik njene župe u rodnom Skoplju bio je hrvatski svećenik Franjo Jambreković, koji je jako utjecao na nju i njen poziv, a u Indiji je surađivala s hrvatskim svećenikom Antom Gabrićem.
Skupština grada Zagreba 19. srpnja 1990. proglasila ju je počasnom građankom grada Zagreba.
„Ima puno tame među nama, u našoj sredini i na ovome svijetu. No, ona, njezino djelo, njezina ljubav i njezino svjedočanstvo, pravo je svjetlo u tami ovoga svijeta“, rekao je kardinal Bozanić u propovijedi govoreći o bl. Majci Terezi na njezin blagdan 5. rujna 2014. godine.
Zajednica Cenacolo
Dana 16. srpnja 1983. godine, kada se Crkva spominje Gospe od Karmela, u jednoj ruševnoj i napuštenoj kući dobivenoj od grada na korištenje, u gradiću Saluzzo, pokrajina Cuneo u Piemontu na sjeveru Italije, časna sestra Elvira Petrozzi, danas poznata kao Majka Elvira, započinje sa Zajednicom Cenacolo. Odgovor je to Božje nježnosti na vapaj mnogih mladih koji, izgubljeni, izvarani i razočarani, traže radost i smisao života u lažnom blještavilu svijeta. Rađa se mjesto prihvata, ljubavi i služenja životu, mjesto koje je tijekom godina postalo izvor nade i uskrsnuća za mnoge izgubljene u svijetu tame i tuge, marginaliziranosti, očaja i ovisnosti.
Majka Elvira prvobitno kani otvoriti samo jednu kuću, ali kao i obično Božji planovi veći su od ljudskih: mladi dolaze sa svih strana i traže da budu primljeni, želeći započeti novi život. Tako se tijekom godina kuće Zajednice Cenacolo, nazvane bratovštine, umnožavaju: najprije u Italiji, potom u Europi i naposljetku širom svijeta. Trenutno postoji 61 bratovština u 18 zemalja svijeta (Italija 21; Austrija 1; Bosna i Hercegovina 2; Hrvatska 8; Francuska 4; Engleska 1; Irska 1; Poljska 3; Portugal 1; Slovenija 1; Slovačka 1; Španjolska 2; SAD 4; Argentina 2; Brazil 5; Meksiko 1; Peru 2; Afrika – Liberija 1).
U bratovštinama u Europi i Sjevernoj Americi prihvaćeno je oko tisuću osoba, među kojima je mnogo mladih s teškim teretom prošlosti, no sa željom u srcu da krenu u novi život slijedeći put Zajednice. U Latinskoj Americi uz nekoliko bratovština za mlade u problemima Zajednica je pokrenula i nekoliko misija za prihvat djece s ulice. U Africi je prije nekoliko godina pokrenuta prva misija za napuštenu djecu Liberije.
Tijekom godina, snažno privučeni načinom života, vjerom, zajedništvom i služenjem koje su iskusili u Zajednici, Majci Elviri su se pridružili mladi volonteri, laici, obitelji, posvećena braća (od kojih nekoliko svećenika) i posvećene sestre, koji su se u potpunosti angažirali u ovom djelu, živeći zajedno s prihvaćenim osobama na bratskom putu “iz tame u svjetlo”, koji vodi ka ponovnom otkrivanju radosti vjere, ljepote života i istinske slobode.
Crkva je prepoznala Zajednicu Cenacolo, pri Papinskom vijeću za laike, kao Privatnu međunarodnu udruga vjernika. Majka Elvira često ponavlja da su oni “prvi svjedoci jednog Božjeg čuda, koje je nastalo spontano, koje nas nadilazi i iznenađuje, kojega smo po milosti sudionici.”
Za više detalja o Zajednici, kao i tome gdje se nalaze, posjetite njihovu službenu stranicu OVDJE.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
