Relikvije sv. Terezije Avilske u Požegi

U sklopu svjetskog hodočašća pod nazivom „Put svjetla“, relikvije sv. Terezije Avilske – neraspadnuto stopalo desne noge i njezin hodočasnički štap, nakon što su pohodile više od trideset zemalja svijeta, 17. ožujka stigle su grad Požegu, u njezinu Katedralu čija je avilska svetica zaštitnica.

Svetičine moći dočekali su mnogobrojni vjernici katedralne župe, napose mladi među kojima su bili učenici Katoličke gimnazije i Katoličke osnovne škole. U svečanoj procesiji moći su unesene u Katedralu, a nakon pozdrava župnika Ivice Žuljevića slijedio je program u kojem je pored katedralnog zbora pod vodstvom mo. Alena Kopunovića Legetina  sudjelovao i Dječji zbor Katoličke osnovne škole.

Podsjetio je da se u Požegi dogodio poseban i jedinstven milosni događaj. Naime, požeška crkva sv. Terezije Avilske nakon uzdignuća na čast Katedrale i njezinog preuređenja dobila je moći ove obnoviteljice karmelskog reda tako da je taj susret njezinih zemnih ostataka bio za njezine štovatelje neprocjenjivo duhovno blago. Nakon što je objasnio značenje relikvije svetaca o. Vargašević je o cilju puta kazao da je ovaj “Put“ znak nade u duhovni rast i u preobrazbu naše duše i cijelog bića slici Kristovoj i da je to uloga karizme svete Terezije već petsto godina.

Koordinatorica puta svjetla Amaya Alvarez Benfele koja je s relikvijom svete Terezije prošla više od trideset zemalja svijeta posvjedočila je kako ju je ovo hodočašće na poseban način duhovno obogatilo. Ivica Bedeničić, profesor na Katoličkoj gimnaziji u Požegi ukratko je predstavio život prve crkvene naučiteljice, a zatim je kolegijaš David Dubočanac predstavio njezinu duhovnu baštinu podsjetivši da je prije 252 godine postala zaštitnicom požeške crkve, sada Katedrale.

Zaključio je riječima požeškog biskupa Antuna upućene sv. Tereziji: „Ti nam u suvremenim globalizacijskim lutanjima, blijedim evanđeoskim opredjeljenjima, ideološkom gubitku ljudskog dostojanstva u ovoj našoj Katedrali trajno svjedočiš ‘Samo je Bog dostatan’. Prisutni vjernici predvođeni mladima grada Požege odmah su započeli s bdijenjem uz relikvije koje je potrajalo tijekom cijele noći.

Pohod „Puta svjetla“ u požeškoj Katedrali zaključen je idućega dana, 18. ožujka euharistijskim slavljem koje je predvodio biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima i đakonima grada Požege te karmelićanima koji su dopratili relikvije. Pozdravljajući sve prisutne, biskup  je podsjetio da se za deset dana, idućega 28. ožujka navršava petsto godina od rođenja sv. Terezije Avilske i izrazio radost što Požeška biskupija ima čast u svojoj Katedrali biti dionicom „Puta svjetla“ po moćima sv. Terezije Avilske.

Na temelju evanđelja o Samarijanki biskup je u homiliji prikazao lik sv. Terezije Avilske, istaknuvši kako je od malena očitovala sposobnost čitanja Božjih tragova u svom srcu te ih je prihvaćala kao najvažniji razlog da cijeli svoj život oblikuje po načelu „Samo je Bog dostatan“, postala tako putnicom čiji je hod išao kroz prijateljevanje s Bogom u svojoj nutrini i koji je prenijela na vanjsku razinu, zauzimajući se za obnovu Crkve i društva.

Nazočnima u Katedrali, napose djeci i mladima biskup je poručio da – potaknuti primjerom sv. Terezije – provjere istinu o kojoj im srce govori, te da poput nje imaju odvažnosti slijediti njezin „Put svjetla“, izgradnje svojih  mladenačkih bića na najčvršćim temeljima zajedništva s Isusom Kristom. Ukazao im je na potrebu da kao avilska svetica u teškoj životnoj situaciji kroz koju prolaze ne gube vrijeme baveći se sitnim pitanjima bez ozbiljnijeg značenja, nego međusobno i s Bogom raspravljaju i donose opredjeljenja o onim stvarnostima koje kroje njihovu sudbinu, daruju smisao. Još je dodao da nauče od nje kako ovo naše vrijeme i društvo traži čvrste prijatelje Božje, te da u svojim katoličkim školama jedni drugima pomažu  izrasti do te razine.

Pozvao ih je da razmotre i prihvate poticajne riječi pape Franje koje je o 500. obljetnici rođenja sv. Terezije uputio avilskom biskupu Jesús Garcia Burillu, koji je prije nekoliko godina posjetio i Požegu, podsjećajući na potrebu u suvremenom svijetu slijediti Terezijin put radosti, molitve, zajedništva i darovanog vremena za druge.

Biskup je istaknuo da se na sve nas odnosi istina od koje je živjela sv. Terezija, kako  nas je Bog iz ljubavi stvorio i trajno ljubi u Sinu svome Isusu Kristu, da je to temelj naše sinovske slobode, sigurnost da nas on i u najtežim situacijama kao najbolji prijatelj ne napušta i da je to izvor trajne radosti.

Istaknuo je kako je osobito važno za djecu i mlade da nastoje živjeti od te svijesti i biti u hrvatskom društvu nositelji ljudskog dostojanstva koje im daruje Bog. S obzirom na molitvu biskup je kazao  nazočnim mladima da je ona po Terezijinu iskustvu trajan razgovor s onim koji nas voli, život u njegovoj živoj prisutnosti koja osmišljava svaki trenutak našega postojanja te ih je potaknuo da se okušaju u tome i uvjere se u moć i bogatstvo takve molitve. Spomenuo je da upravo prijateljevanje s Isusom Kristom teži k zajedništvu s ljudima i da se ono ostvaruje u Crkvi u kojoj nas on voli snagom svoga Duha i izgrađuje u svoj živi organizam kojem je Terezija svom dušom pripadala te je i u času smrti snažno ustvrdila da je kćerka Crkve. Konačno, biskup je upozorio na to kako se iz spomenutog raspoloženja u Isusovim vjernicima rađa sposobnost da daruju sebe i svoje vrijeme za druge i promiču civilizaciju ljubavi. Zaključio je da se u tom sastoji „Put svjetla“ na koji nas poziva sv. Terezija Avilska te ju je zamolio da pomogne svima u Požegi i Požeškoj biskupiji hrabro i ustrajno njime hoditi.