Edith Stein rodila se na židovski blagdan Pomirenja 12. listopada 1891. kao najmlađe dijete brojne ortodoksne židovske obitelji. Njezin životni put slijedit će simboliku njezina rođendana.
Susret s djelom Terezije Avilske u 30. godini života definitivno joj je otkrio jedan novi svijet i jedan novi život – svijet u kojem se očituje Bog koji je Ljubav i Život. Prihvativši iskreno istine katoličke vjere, 1. siječnja 1922. prima sakrament krštenja. Otad joj je glavna želja sjediniti se sa živim Bogom u predanom služenju i sabranosti klauzurnog karmela. Tu svoju čežnju nosi u srcu 11 godina jer se (kao dr. phil.) prema uputama svojih duhovnih savjetnika bavi nastavnom i odgojnom djelatnošću. Kada je 14. listopada 1933. napokon stupila u karmel u Kölnu, duša joj je nahranjena spokojem i radošću.
„Blagoslovljena križem“
Za nju se tajna života u Karmelu sastojala u tome da se čovjek s povjerenjem prepusti Božjem zahvatu ljubavi. U potpunoj se slobodi suobličiti Kristu i s njime iskusiti i dubinu radosti ali i tajnu patnje i „ludost križa”.
Uzima ime s. Terezija Benedikta od Križa („blagoslovljena križem”) jer dragovoljno prihvaća križ kako bi ostvarila glavni cilj: biti neovisan o svemu što nije Bog.
Ujedinjenje s Kristom sestra Benedikta od Križa – Edith Stein ostvarila je upravo „na drvu križa”, što joj je omogućilo da svoje redovništvo i svoje konačno mučeništvo prinese kao žrtvu za mnoge. Proživljavajući kao kršćanka strašnu agoniju svoga židovskog naroda, napokon i sama postaje žrtvom mržnje, nepravde i nasilja. Ostaje mirna i pouzdana: sve to može ubiti samo tijelo, ali ne i dušu – vječnu bit čovjekovu.
Neprijatelji križa Kristova otvorili su ovoj neumornoj tražiteljici istine 9. kolovoza 1942. u Auschwitzu vrata k vječnoj Istini.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 1. svibnja 1987. u Kölnu blaženom, 11. listopada 1998. u Rimu svetom, a 1. listopada 1999., zajedno sa sv. Brigitom Švedskom i sv. Katarinom Sijenskom, suzaštitnicom Europe.
Evo njezinih kratkih izreka o ženskom srcu:
BITI MAJKA ZNAČI HRANITI I ŠTITITI ISTINSKU ČOVJEČNOST I DOPUSTITI JOJ DA SE RAZVIJE.
Edith nikada nije sumnjala u to da je majčinstvo nezamjenjiv poziv, na koji su mnoge žene pozvane. No, ne trebaju sve žene biti majke (ni ona sama nije bila) da bi imale sretan i ispunjen život, ali samo žena može biti pozvana na to. Često nezamijećen i smatran nevažnim, za Edith je majčinstvo najplemenitiji od svih poziva. Ako ste majka, zapamtite da je to dostojanstven i važan poziv.
SVAKO ZANIMANJE U KOJEM SE ŽENSKA DUŠA MOŽE PRONAĆI I OSTVARITI, ISTINSKO JE ŽENSKO ZANIMANJE.
Dakle, ako žene nisu ograničene samo na majčinstvo, koje im još mogućnosti preostaju i gdje je granica onoga što žena može postići? Edith tvrdi da ta granica ne postoji i da su sva postojeća zanimanja moguća za ženu i da u njima ženska duša može pronaći svoje dostojanstvo.
ŽENSKA DUŠA OBLIKOVANA JE KAO SKLONIŠTE U KOJEM DRUGE DUŠE MOGU NAĆI SVOJE UTOČITE.
Pitanje koje si je stalno postavlja glasi: „Možemo li dobro poznavati druge, posebno ono što osjećaju?” Dala je i odgovor na njega: „Da”, jer je sama priroda ljudske duše, razlog zbog kojeg postoji, to da se poveže s ostalim dušama. To je kompliciran način da se izrazi ono što daje smisao životu u našim međusobnim odnosima. Prema njoj, žene su posebno obdarene sposobnošću da otvore svoje duše, što daje svrhu i smisao životima drugih. U suvremenom svijetu suosjećanje se ne podržava niti ne postoji razumijevanje za nj, jer se ne drži mogućim, niti se ne cijeni, ali Edith inzistira da je to vrijedno poslanje.
ŽENSKA DUŠA MORA BITI EKSPANZIVNA I OTVORENA ZA SVA LJUDSKA BIĆA. MORA BITI TIHA, DA OLUJNI VJETROVI NE BI UTRNULI NIJEDAN PLAMIČAK; TOPLA, DA SE NE SMRZNU NJEŽNI PUPOLJCI … SLOBODNA OD SEBE, TAKO DA SE VANJSKI ŽIVOT MOŽE NASTANITI U NJOJ; KONAČNO, ZALJUBLJENA U SEBE, KAO I U SVOJE TIJELO, TAKO DA CIJELIM BIĆEM BUDE SPREMNA I RASPOLOŽIVA ZA SVAKU NASTALU POTREBU.
Prema Edith, žena koja ima puni nadzor nad sobom, u stanju je živjeti za druge. Njezina istinska snaga leži u požrtvovnoj ljubavi, koja nadopunjuje slabosti ostalih. U svijetu u kojem moć, imetak i popularnost plijene svu pozornost, to je dobar podsjetnik da žena radost i zadovoljstvo ponajprije pronalazi u ljepoti duše.
SVAKA ŽENA KOJA ŽIVI U SVJETLU VJEČNOSTI MOŽE ISPUNITI SVOJE POSLANJE, BEZ OBZIRA NA TO JE LI TO BRAK, REDOVNIŠTVO ILI SVJETOVNO ZVANJE.
Svi imamo različite pozive u životu. Ne mora svaka žena biti majka, redovnica ili direktorica velikog poduzeća, ali na što god je žena pozvana ili poslana, to će najbolje ostvariti ako prepozna što joj je činiti na ovoj zemlji i kako će to pridonijeti njezinoj vječnoj sreći. Ona vjeruje da, što god bilo vaše zvanje, morate dopustiti Bogu da bude dio njega.
ŽENA PRIRODNO ŽELI PRIGRLITI SVE ONO ŠTO JE ŽIVO, OSOBNO I CJELOVITO. NJEGOVATI, ČUVATI, ŠTITITI, GAJITI I OČEKIVATI NAPREDAK NJEZINA JE PRIRODNA, TJELESNA ČEŽNJA.
Svi smo grešni, naravno, i svima nam je neugodno zbog pogrešaka koje smo učinili u prošlosti. Edith traži od žena da tomu pristupaju poput majki, da ne gledaju na propuste kao na jedinu stvar na osobi, koju se neumoljivo kritizira, ili kao na nešto što određuje nečiji cijeli život, već da imaju potpuno drugačiji pristup, da gledaju na ljude cjelovito, kao na one koji rade na sebi i još se uvijek mogu preobraziti u nešto lijepo.
ŽENE NE RAZUMIJEVAJU SAMO INTELEKTOM, VEĆ TAKOĐER I SRCEM.
Intelekt je zadužen za uvid u osnovne istine i činjenice, ali kada zbilja upoznamo osobu ili predmet, naše nam znanje također pomaže i da ih zavolimo. Cilj je znanja voljeti te divne i čudesne istine koje otkrivamo. To znači da srce, kada djeluje zajedno s razumom, dobro poznaje svijet oko nas. Pogled osobe koja voli vidi najjasnije, što znači da ono što najviše volimo, najbolje i poznajemo. U svijetu u kojem dominiraju
zn Izvor:
