Prema predaji, nakon smaknuća iz njezinog tijela nije potekla krv već mlijeko, pa je zbog toga proglašena ne samo zaštitnicom Rima nego i zaštitnicom dojilja.
Danas slavimo svetu Martinu, rimsku mučenicu iz III. stoljeća. Bila je kći uglednog i bogatog Rimljanina koji je obnašao službu konzula. Kad je ostala bez oba roditelja, iz ljubavi prema Kristu sve je razdijelila siromasima i svoj život posvetila služenju bolesnicima i pomaganju sirotinji. Bila je izvanredno lijepa djevojka, te ju je za ženu htio uzeti car Aleksandar Sever, ali ona ga je odbila.
Kad je car doznao da je Martina kršćanka, dao ju je zatvoriti i izvesti pred sud. Nije htjela častiti poganske bogove i odreći se vjere u Isusa Krista, pa je podvrgnuta raznovrsnim groznim mukama. Zlotvori ju nisu mogli slomiti pa su joj godine 228. naposljetku odrubili glavu, u vrijeme pontifikata pape Urbana I.
O njoj kruže mnoge legende i pripisuju joj se različita čudesa.
Nad Martininim grobom uskoro je podignuta bazilika, a vjernici je od davnine štuju kao primjer postojanosti i hrabrosti u vjeri. Njezine relikvije pronađene su 1634. u crkvenoj kripti nedaleko Mamertinske tamnice na rimskom forumu. Papa Urban VIII. obnovio je tu crkvu posvećenu svetoj Martini i njoj u čast ispjevao himne. Prema predaji, nakon smaknuća iz njezinog tijela nije potekla krv već mlijeko, pa je zbog toga proglašena ne samo zaštitnicom Rima nego i zaštitnicom dojilja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
