Danas, 19. ožujka, čitav kršćanski svijet, a napose Hrvati, slave svetkovinu svetog Josipa – poočima Isusa Krista, zaručnika blažene Djevice Marije i zaštitnika hrvatskog naroda.
Tko je bio sv. Josip?
U Evanđeljima piše da je bio iz kraljevske loze Davidove, iz čijeg se roda po vjeri i nadi Izraela trebao roditi Mesija. Rođenjem Isusa Krista ova nada se ispunila, pa tako i za Isusa piše da je “iz roda Davidova” i to upravo po svom poočimu svetom Josipu.
Josip je bio zaručen sa Marijom, te je samo Marijino začeće i trudnoća bilo za njega veliko iznenađenje. Kao bogobojazan čovjek nije htio Mariju izvrgnuti sramoti već ju je “odlučio potajno otpustiti” (Mt 1, 19). Već sam ovaj čin govori o izuzetnom karakteru ovog poniznog Izraelca. Od trenutka kada ga je anđeo Božji poučio da je Marija začela po Duhu Svetomu i da će roditi očekivanog Mesiju, Josip prihvaća Mariju i Isusa pod svoju skrb i s najvećom ljubavlju i brigom brine za njih do kraja života.
Tako je sveti Josip postao muškarac kome je povjerena najveća zadaća – odgojiti i podići na noge Izraelovog Mesiju, Isusa. On se pokazao više nego dostojan za tu službu na koju ga je bio pozvan i pokazao ljudima uzor svakog očinstva (pravno je Josip bio Isusov otac) i skrbništva za obitelj.
Kada je počelo štovanje sv. Josipa?
Štovanje svetog Josipa započelo je u IX. stoljeću u samostanu Reichenau na Bodenskom jezeru, a kasnije su ga promicali mnogi sveci, među njima i crkveni velikani kao sveti Bernard, sveti Toma Akvinski, sveta Terezija Avilska, sveti Franjo Saleški i mnogi drugi. Naročitu pobožnost prema svetom Josipu razvio je franjevački red.
Upravo ovih dana slavimo 500 godina rođenja velike crkvene naučiteljice svete Terezije Avilske, i dok njezine moći obilaze upravo hrvatske karmelske samostane i krajeve, sjetimo se njenih riječi o svetom Josipu: “Ja sam uzela svetog Josipa za zagovornika i gospodara i njemu se usrdno preporučila… Tko ne nađe učitelja koji bi ga naučio molitvi, neka uzme ovog slavnog sveca za učitelja i neće zastraniti na putu.”
Hrvatski sabor prije više od 300 godina proglasio svetog Josipa zaštitnikom hrvatskog naroda
Hrvatski je sabor na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine, na poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića, jednoglasnom odlukom proglasio svetog Josipa “zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva”.
U protokolu Hrvatskoga sabora iz tog vremena nalazi se na latinskom jeziku zapisano: “Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran”. Kao trajan spomen na tu odluku, 14. srpnja 2008. na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je i blagoslovljen reljef svetog Josipa. Rad kipara Šime Vulasa tada je blagoslovio pomoćni biskup zagrebački Vlado Košić.
Hrvatski biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. potvrdili su da je ta odluka i dalje na snazi “jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…”.
Na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, održanom u Šibeniku od 5. do 7. studenoga 2008., sveti Josip proglašen je glavnim zaštitnikom Hrvatske.
Nacionalno svetište svetog Josipa nalazi se na Dubovcu u Karlovcu.
