Tko je fra Marko Oršolić, redovnik koji kritizira Stepinca i Katoličku crkvu, a veliča Titov režim?

Foto: Snimka zaslona

Prateći događanja u našoj domovini Hrvatskoj, sve nevolje i nedaće na koje narod i država nailaze na svom putu od trenutka velike pobjede u Domovinskom ratu, nad okupatorskom i velikosrpskom JNA armadom i četnicima, čovjek se pita, zašto nas djeca komunizma i Orjune uporno vraćaju nazad u besmisao i pakao 2. svjetskog rata u vrijeme naših najvećih tragedija, u doba neprestanog i dugogodišnjeg genocida velikosrpskih osvajača, ali i mazohističkom mržnjom opsjednutih boljševika i njihove djece nad našim narodom?!

Ne treba puno pameti i mudrosti da se shvati kako je to isključivo u interesu fašistoidne i povampirene Srbije i njenih zločinačkih ambicija. Njihova agresivnost i napadi su se žestoko pojačali čim su shvatili koliko su hrvatski političari zaboravni i jeftini i kako ih je lako kupiti a nacionalna svijest im je ograničena u ovisnosti od visine financijskih transakcija, nakupljene mržnje prema vlastitom rodu ili od toga koliko im treba vremena da dođu do nekih veleposlanstava u kojim će izdati svoj narod i državu, podnijeti svoje izdajničko izvješće i dobiti nove zadatke.

Stoga sada taj već otvoreni rat, koji Srbija, četnici i hrvatski orjunaši intenzivno vode protiv Hrvatske i hrvatskog naroda, ovih dana dostiže svoj vrhunac.

Sve kreće kao i 1918. 1945. ili 1990. godina, od SANU, srpske svetosavske pravoslavne Crkve, srpskih tajnih službi i najviših srpskih dužnosnika, često otvoreno podržanih od hrvatske Pete kolone i naših „guski u magli“. Gotovo uvijek započinju jadikovanjem i kuknjavom o tobože velikom strahu i ugroženosti srpskog naroda i njihove nejači u Hrvatskoj a potom slijede mantre o lijepom životu i tobože velikoj sreći i napretku svih naroda u bivšoj državi. Iza toga kreću orkestrirani napadi i optužbe o nekakvoj fašizaciji i ustašizaciji Hrvatske i strašnom hrvatskom rasizmu i nacionalzmu.

Ljudi moji pa tko je tu lud i koje su to sotonske, tipično srpske laži, da nas Hrvate za fašizam optužuju okorjeli srpski fašisti i nacisti koji su već rehabilitirali svoje najzloglasnije zločince i koljače i gdje ksenofobija, rasizam, mržnja i nacizam cvjetaju kao nigdje u Europi?!

Odmah nakon što krenu njihove laži i optužbe kao po zapovijedi počinju napadi i optužbe protuhrvatskih medija u samoj Hrvatskoj, potpomognuti orjunaškim i boljševičkim sinovima poput kojekakvih Klasića, Markovina, Jakovina, Dežulovića, Tomića, ucviljenog Pupovca (za kojeg čovjek nikad ne zna govori li, plače ili prijeti) i tolikih drugih, ljudi čudnih osobina. Oni koji su željeli biti gospodari naših duša i zdravog razuma iz bivše vlasti, crtaju po stadionima i drugdje, kukaste križeve (ne slovo „U“ jer to svijet ne bi razumio) kako bi se nabacivali blatom na vlastiti narod i državu i optužili je, za račun naredbodavaca i duhovnih otaca iz Beograda, Londona i tko zna odakle još, za fašizam i ustašizaciju, te kako bi za šaku „judinih škuda“ zadovoljili svoju mazohističku-izdajničku mržnju.

Udba i Orjuna u akciji

U interesu i za račun istih nalogodavaca i njihovih protagonista, Slobodna Dalmacija od 20. kolovoza 2016. objavila je razgovor novinara, Damira Pilića s fra Markom Oršolićem, franjevcem, svećenikom i marksistom. S obzirom na dobro smišljene objede kao i niz tendencioznih izjava i laži o Katoličkoj crkvi i blaženiku Alojziju Stepincu od strane novinara D. Pilića kao i njegovog sugovornika fra Marka Oršolića, htio bih upoznati hrvatsku javnost s nekim činjenicama koje su mi poznate i demantirati laži i objede koje su izrečene u tom intervjuu.

Do ovog posljednjeg, Domovinskog rata, živio sam u Sarajevu i dobro sam poznavao fra Marka Oršolića.

No, prije nego što iznesem svoja iskustva, mišljenje i saznanja koja imam o fra Marku, htio bih skrenuti pozornost na neke vrlo čudne i interesantne podudarnosti. U prvi mah, nakon što sam pročitao tekst razgovora s fra Markom, pitao sam se, kako to da se baš sada pojavio fra Marko i otkud ga izvukoše kao iz „naftalina“ i što bi nam to fra Marko dobrog i novog mogao reći?!

Zanimljivo, baš sada kada je srpska svetosavska Crkva skupa s R. Srbijom, munchausenskim lažima i gebbelsovskom propagandom dovela do usijanja odnose s Hrvatskom i Katoličkom crkvom, javlja se „genijalni“ feralovac Damir Pilić i pronalazi fra Marka, da nam „otkrije istinu“ i optuži Crkvu kojoj i sam pripada, te iznese „nove optužbe“ protiv Blaženika.

Nije morao novinar Slobodne ići tako daleko, u Posavinu ili Sarajevo, imao je na raspolaganju franjevaca koji su puno bliže, poput bivšeg provincijala Bosne Srebrene fra Mije Đolana, koji je do nedavno živio i djelovao u Splitu a sad je ponovno u Rami. Veoma ugledan i mudar redovnik, čovjek duboke vjere i visokih moralnih i kršćanskih načela. Ili recimo netko od franjevaca iz Dalmacije ili Hercegovine.

Ali ne, novinaru Damiru Piliću bio je potreban baš fra Marko. Zašto? Vjerojatno zato što nitko kao fra Marko nije bio spreman izgovoriti toliko neistina protiv Katoličke crkve i blaženog Alojzija. Vrlo lukavo nema što.

Ideja im možda i ne bi bila toliko loša, kada ne bi bila toliko prozirna. Istine radi mogao je možda novinar Slobodne Dalmacije izabrati i neke druge fratre iz Bosne vrlo sličnih pogleda i razmišljanja kao i fra Marko, poput recimo fra Ive Markovića ili fra Drage Bojića. Siguran sam da bi se i oni izvanredno uklopili u dobro smišljeni plan napada i objeda na račun blaženog Stepinca i svega što je hrvatsko.

Normalan čovjek se pita zašto?! Zbog „istine“ ili stoga što im je pamet kratka, dušu su prodali a svijesti i obraza očito nemaju?! Kad se netko želi prikazati bolji pošteniji i veći kršćanin i od samog Isusa Krista, iza toga se krije blasfemija, lažno kršćanstvo i robovanje nekom ili vlastitom egu. Kada osoba s nekim poremećajem osobnosti želi pod svaku cijenu, bez obzira na istinu i stvarnost, biti posebna i u centru pozornosti, „pametniji od Talesa“ i kad se na taj način počne ponašati, onda ga je teško uvjeriti u bilo što, bez obzira na argumente i istinu.

Crveni fratar

No, vratimo se mi našem fra Marku koji je još kao mladi redovnik bio vrlo druželjubiv, ali i veoma ambiciozan, što bi se reklo čovjek od karijere, (iako se to baš ne uklapa dobro s pozivom redovnika). Za rana je došao na čelo Udruge katoličkih svećenika koja je inače bila na zlu glasu jer je bila pod čvrstim i potpunim nadzorom UDBA-e. Poznato je da su blaženi Stepinac kao i svi biskupi u BiH i Hrvatskoj bili protiv te Udruge, jer su dobro znali čemu i komu će ona služiti.

Na žalost, veliki broj bosanskih franjevaca bio je u toj Udruzi. Od tada datira i pojava cinkarenja, doušništva i suradnje nekih članova sa zloglasnom Udbom. Fra Marko je vremenom postao vrlo poznata osoba u Sarajevu, kao da se radilo o nekom političaru ili estradnoj zvijezdi. Uvijek je zastupao krajnje liberalne i moglo bi se reći agnostičke stavove, uvijek lijepo zamotane u neka prividno kršćanska razmišljanja. Još tada su studenti, koji su dolazili u Franjevački samostan u Sarajevu otvoreno komentirali kako je taj čovjek zalutao u Katoličku crkvu. O tome kako je postao prijatelj i gotovo intimus nekih vodećih jugosatrapa, Branka Mikulića, Tode Kurtovića i inih glavešina, do kojih tako lako nisu mogli doći čak ni neki dobro pozicionirani partijaši, teško je dati bilo kakvo objašnjenje, osim ozbiljne sumnje. Točno je da je fra Marko dobitnik 6. aprilske nagrade i mnogih drugih nagrada u ondašnjoj državi, ali te nagrade su i dobivali uglavnom podobni i režimski ljudi. U početku razgovora novinar Pilić napominje kako fra Marka zovu Crveni fratar. To je točno ali ja bih ga upitao zašto nije rekao, ili možda nije znao, da fra Marko pored onog otrcanog naziva „udbaš“ i „Crveni fratar“ ima još jedan mnogo stariji nadimak koji su mu još u mladim danima dali Hrvati katolici u Sarajevu, „ Bakonja fra Brne“ (kasnije je to preraslo u Markonja). To je bila aluzija na neke njegove ovosvjetske sklonosti (žene, janjetina, noćne terevenke), te općenito hedonistički način života. Momci su se često šalili na njegov račun riječima; „ako je Bakonja u blizini, pazi na curu“. Stoga su neki „zli jezici“ tvrdili da je on veći stručnjak za neka druga, mnogo prizemnija, ovozemaljska pitanje, nego za sociologiju ili marksizam. Priznajem, ništa strašno, neobično ili suprotno današnjim pogledima na svijet i život, ali svakako primjerenije ponašanju nekog playboya, nego jednog katoličkog svećenika i redovnika.

Žali se naš fra Marko da su ga potjerali iz sela Hrvatska Tišina, što uopće ne čudi jer je i ljudima iz njegovog kraja puna kapa „Bakonjinih“ laži i podvala. Samo mi se čini da je odavno bilo vrijeme da to isto učine i naši biskupi ili njegovi provincijali, jer za njega se ne može pouzdano ustvrditi ni da je kršćanin, niti katolik a još manje redovnik.

Da fra Marko danas živi u Hrvatskoj, vjerojatno bi bio član GONG-a, Mirovnih studija, Documente gđe. Teršelić, gosp. Z. Pusića, Save Štrpca i dr. EPH izdanja koja prenose ovaj intervju i ostalih mainstream medija. Na koncu, svatko bira društvo koje mu odgovara i ide pravcem koji sam odabere. To u svakom slučaju, kada je fra Marko u pitanju, nisu ni Hrvati a još manje kršćani i katolici, niti je njegov put kršćanski a još manje redovnički.

Fra Marko jeste pripadnik Franjevačke Provincije Bosne Srebrene i stoga sam mišljenja da je on i njegovo ponašanje sramota prije svega bosanskih franjevaca ali i Katoličke crkve u cjelini. Na žalost živimo u čudnim vremenima. Nadalje, tvrdi fra Marko, kako je Katolička crkva dosta „blijedo“ osudila fašizam i kako je puno žešća bila u osudi komunizma.

Nevjerojatno je kako „Crveni“ fra Marko bez imalo srama izriče laž i bezrazložno optužuje Crkvu kojoj i sam pripada. Tisuće puta biskupi i cjelokupna Katolička crkva osudili su sve totalitarne režime kao i fašizam. Možda bi fra Marko htio da Crkva pozdravi ili makar prešuti, sve stravične zločine i genocid nad hrvatskim narodom koje su počinili pripadnici ideologije kojoj i on pripada?!!

Je li fra Marko ikada čuo ili vidio, što su komunisti i partizanski zločinci skupa s četnicima učinili u Hudim jamama, Jazovkama i cijelim putom od Bleiburga i Dravograda pa preko cijele Hrvatske, BiH, Srbije i Makedonije, po tisućama grobišta za koja se zna a još više onih za koje se ne zna?! Ili možda i on misli kao i Vesna Pusić da su to sve bili zločinci „samo“ što im se nije sudilo?! Jesu li i dječje pletenice pronađene u Hudoj jami dio te, fra Marku toliko drage, Titove srboslavije i yugosocijalizma?!

Nikada nije digao svoj glas i tražio da se osude ti zločini od bilo koga ili recimo od svojih prijatelja, Branka Mikulića, Tode Kurtovića ili Jerka Bradvice a s nekim od njih je bio i vrlo blizak. Nisam čuo da je to učinio niti nakon raspada bivše države, izuzev što i danas lije suze nad sustavom u kojem je njemu bilo tako dobro.

Želio bih također upitati „Bakonju“ fra Marka je li ikada digao glas i osudio monstruozne boljševičke i velikosrpske laži o milijun srpskih žrtava u Jasenovcu i o njihovoj zajedničkoj borbi i pokušajima da se na sve načine spriječi znanstveno istraživanje stvarnih žrtava u Jasenovcu. Kopajući po cijelom teritoriju Jasenovca i mnogo šire Titovi boljševici i velikosrpski lažovi pronašli su oko 300-400 ljudskih ostataka. Priznajem i to je strašno pa makar da je u pitanju i samo jedan čovjek, ali kako opravdati lažne milijune?!

I zanimljivo, mi Hrvati i nakon 70 godina pronalazimo tisuće pobijenih i dobro skrivenih grobišta hrvatskih civila i vojnika, od strane jugo zločinaca a oni su istraživali ustaške zločine odmah poslije rata, bez mogućnosti da se bilo što sakrije, pa su ipak morali odustati od daljnjih istraživanja, kako se ne bi razotkrile njihove vlastite laži.

Vrlo misteriozno i indikivno, ali baš zato neki bi u Hrvatskoj a pogotovo oni u Srbiji, najradije zabranili dalja istraživanja. Ne znam čega se boje, valjda istine.

Zna li „Crveni“ fra Marko i je li ga to uopće zanima, da svi ozbiljni i neovisni povijesni stručnjaci (naravno ne mislim na indoktrinirane orjunaše i boljševike poput raznih Klasića, Jakovina ili Markovina) kažu da je završetkom 2. svj. rata pobijeno ili protjerano i raseljeno između 500 pa do čak 700 tisuća Hrvata?!

No, naš „Crveni“ fratar sluša samo što kažu njegovi istomišljenici i jugo-ideolozi. Možda naš fra Marko ipak ima pravo, kažu da je Staljin pobio između 30 i 50 milijuna nevinih ljudi a monstrum Tito i njegovi sljedbenici i ideolozi „samo“ jedan milijun ili možda nešto više, tko bi o tome još vodio računa. Što je za partiju i Tita bilo desetak tisuća, gore dolje, pobijenih za „ideale“ koje je narodu donijela partija?!

Opet je, čini mi se, naš Crveni fratar u pravu, bilo je nekih sitnih greškica manje-više, tek jedan milijun pobijenih u njegovoj voljenoj srboslaviji.

Lažni antifašizam

Dragi fra Marko, (kako to fra zvući tužno i lažno) fašizam i nacizam stvarno su bili strašni, neljudski i sotonski sustavi, ali ih je u zlu višestruko nadmašio vaš boljševizam, staljinizam, titoizam, maoizam, pol-potizam, kim-il-sungizam a najviše vaš lažni antifašizam. Od toga Vama toliko bliskog i dragog socijalizma, komunizma i tzv. antifašizma, stradalo je kažu više od 100 milijuna ljudi. Vaših izjava u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju morao bi se sramiti i potpuno neuk čovjek a kamoli toliko hvaljeni intelektualac, teolog i redovnik.

Naš dragi, „mudri“ i „Crveni fra Marko“ kao da je stigao iz nekog „orvelijanskog svijeta “, iz „Životinjske farme“ ludila, laži i apsurda njegovih tvrdnji. I dok se u mojim mislima kroz povijesnu zbilju valjaju zlokobne slike strašne hrvatske tragedije, Hudih Jama, Križnih putova, tisuća znanih i neznanih grobišta, našu sadašnjost opterećuju izvrtanjem istine i patološkim lažima tih istih koji su tu našu tragediju i uzrokovali. Htjeli bi pod svaku cijenu nas optužiti za svoja zlodjela kako bi u našoj budućnosti kao eho odjekivao krimen njihovih grijeha i koji bi, potaknut njihovim lažima, kaljužom njihovih udbaških duša, i ludilom njihove mržnje i njihova intelekta, zauvijek optuživali nas.

„Jer oni koji kontroliraju prošlost, kontroliraju budućnost, oni koji kontroliraju sadašnjost, kontroliraju prošlost“! napisao je pronicljivi i proročanski mudri pisac i novinar, Eric Arthur Blair znan kao George Orwell.

Za mene osobno fra Markove izjave su i kazneno djelo, kao i sve što je napisao u tom članku sin orjune D. Pilić, jer opravdavaju, veličaju i brane jedan monstruzni i totalitarni komunistički i Titov režim i njihov zločinački karakter i ideologiju kojoj i sami pripadaju. Što su ustaše i što je dovelo do njihovog nastajanja jest vrlo zanimljivo pitanje, ali još zanimljivija zastrašujuća prijevara hrvatskog naroda nakon što su ga uvukli „dalekovidni“ ljudi sličnih pogleda i „mudrih“ razmišljanja kao i naš „Bakonja“ („kao guske u magli“) u za nas pogubnu i paklenu zajednicu srboslaviju u kojoj su nam prijevarom oteli današnju BiH, Srijem, Bačku i tzv. Crnogorsko primorje uz suglasnost hrvatskih komunista i orjunaša.

O tome „Crveni“ fratar ne govori, to njega uopće ne zanima. Tko smeta Bakonji da pronađe Boga, Stepinac, Crkva, Hrvati ili svi skupa? Žali se također naš fra Marko kako od Stepinca u Zagrebačkoj katedrali nije mogao do Boga?!!

Stoga moram ponovo citirati velikog Orwella: „ Mora se biti intelektualac da bi se povjerovalo u takvo što, jer običan čovjek ne može biti takva budala“.

Fra Marko ni u katedrali, kako sam kaže, ali ni drugdje ne vidi i ne prepoznaje Boga. Meni je potpuno jasno da fra Marko teško može do Boga ali ne zbog Stepinca nego zbog vlastitog života i nedostatka svijesti, savjesti, vjere i ljubavi. Kad bi naš fra Marko bio bar malo skromniji i malo prizemljio svoj prenapuhani ego, savjetovao bih mu da izbaci iz glave svoje predrasude, mržnju i marksizam te da „ispije čašu do kraja“, kako to reće Werner Heisenberg, kako bi došao do istine te čista srca pogledao prema oltaru i možda tek onda vidio i osjetio Boga. Odmah tu, uz Stepinca!

Sudeći po njegovom ponašanju, uvjerenjima i onom što i kako zastupa, puno bi mu bliža bila diabolička, tzv. scientološka Crkva, nego Katolička kojoj formalno pripada. I k tome još kao redovnik i franjevac!! Na žalost, bojim se da u njegovoj vjeri ima kršćanstva koliko i kod bilo kojeg agnostika ili ateista i da među braćom nije jedini. Zašto je to tako, što rade takvi ljudi u Crkvi, zaista ne znam, ali to je više pitanje za naše biskupe pa i za Katoličku crkvu u cjelini. Takvu izjavu mogao je dati samo neki politički komesar UDBA-e ili OZNA-e u najstrašnijem vremenu hrvatskog holokausta, odmah poslije rata.

Uz put bih spomenuo i događaj iz devedesetih godina kada su Hrvati iz Travnika dočekali dašak slobode i okupili se u dvorani gradskog kina „Lašva“ i naravno istaknuli svoju, hrvatsku zastavu. Dični naš Bakonja fra Marko demonstrativno je napustio skup baš radi isticanja hrvatske zastave?!!

Udarci na Katoličku crkvu iznutra

Ali ja bih se ponovo vratio na početak, na ono što je najzanimljivije.

Kako to da je Slobodna Dalmacija reagirala tako brzo? Čini se da je svetosavskoj Crkvi, državi Srbiji i njihovom vodstvu ponestalo argumenata i „štofa“, te im je potreban novi zamah i poticaj za nastavak širenja objeda i laži.

Najbolji i najučinkovitiji napadi bili bi oni koji dolaze iz same Katoličke crkve. Trebalo je samo pronaći nekoga poput našeg fra Marka i udariti iznutra. A priznat ćete to bi moglo izgledati i dosta objektivno i ne pristrano. Pokazalo se da ni to nije problem, zna UDBA na koga može računati u svakom trenutku. Baš zanimljivo i lukavo, pored tolikih franjevaca novinar Slobodne izabrao je baš fra Marka?!

Naravno, nije tu u igri samo naš fra Marko, tu su i naši dragi feralovci a sada epehaovci, podobni novinari i vlasnici (tko bi znao tko je danas stvarni vlasnik Slobodne i ostalih EPH-a izdanja) sve ljudi bez svijesti, savjesti, časti, ponosa, čestitosti i na koncu i bez pameti.

Ne bi me stoga uopće iznenadilo da Srbija ponovo uhvati nekog „hrvatskog agenta 007“ kako špijunira Srbiju za „račun Hrvatske“ u liku, recimo nekog fratra ili feralovca. I siguran sam da bi to oni odmah priznali. A što ćete, sve su to naše drage antife, boljševici i marksisti, koji jedan put crtaju svastiku na Poljudu, drugi put prave s četnicima i orjunašima nerede na stadionima, treći put pozdravljaju fašističko-boljševičkim pozdravom „smrt fašizmu…“ (a u biti je to uvijek značilo smrt slobodi, istini i narodu), četvrti put veličaju četnička klanja hrvatskih, katoličkih hodočasnika u Srbu, peti šire mržnju prema vlastitom narodu i prema svemu što je hrvatsko itd.

Mogao bih nabrajati u nedogled ali nema potrebe, znamo već sve o njima. No vratimo se mi ipak našem fra Marku, ja nikad i nigdje nisam čuo ili pročitao, da je naš Crveni fratar, što god to značilo, dosljedno i javno osudio Titov zločinački, komunistički režim i svo strašno zlo koje taj režim počinio svima a posebno hrvatskom narodu i Katoličkoj crkvi (preko 650 svećenika i časnih sestara je likvidirano od strane Titovog režima) niti nakon što je taj režim poražen i nadam se, zauvijek otpremljen u povijest.

Titov režim s ‘ljudskim licem’

Pa ipak naš fra Marko, bez imalo srama, tvrdi da je taj režim za njega imao „ljudsko“ lice i nije bio sličan onom u SSSR-u?!

A i što bi „Crveni fratar“ mogao reći drugo, kada je i sam bio i ostao promicatelj te ideologije i tog zločinačkog režima. I Tito je jako volio teferiće i žene, baš kao i naš „Crveni fratar“, a nisu im bili mrski ni ostali užitci. I naš „Bakonja fra Marko“ je pozamašan baš kako i „treba“ izgledati jedan redovnik i isposnik. Okrenuo se naš „Crveni fratar“ protiv Boga, Crkve i naroda te sluganski i dalje besramno laže i govori ono i onako kako njegovi nalogodavci traže od njega a sve pod krinkom kršćanskih i ljudskih nastojanja za pravdom i istinom.

Zbog toga se fra Markove tvrdnje ne mogu nikako drugačije tumačiti nego kao drska i bezobrazna protuhrvatska i protukatolička agresija, unaprijed određena od njihovih udbaških poslodavaca i boljševičkih kumira i potaknuta mržnjom, lažima i slijepilom njihovih okovanih duša, kako bi opravdali zlo koje su učinili i koje još uvijek čine nad hrvatskim narodom i Katoličkom crkvom, kao i zlorabljenje slobode govora i prava na drugačije mišljenje.

I za kraj što bih još mogao reći za fra Marka osim da je sramota za hrvatski narod u Bosni, za Katoličku crkvu u cjelini a nejviše za njegovu Provinciju Bosnu Srebrenu i njegovu subraću koja šute kao da su i sami suglasni s izjavama i stavovima njihovog fra Marka. A mi Hrvati, kršćani i katolici s veseljem i sigurnošću čekamo da Papa (ovaj ili neki drugi ) proglasi našeg blaženika svetim, što on bez sumnje i jest! I kako reče naš vrli i mudri „Bakonja fra Marko “ – „ Zlodusima nasuprot “.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr