Željko Brkanović, skladatelj, dirigent, pijanist, radijski urednik i producent, dugogodišnji pedagog i profesor glazbe, umro je nakon kratke bolesti u Crikvenici u četvrtak, 7. lipnja u 81. godini, priopćilo je u petak Hrvatsko društvo skladatelja.
Željko Brkanović rodio se u Zagrebu 1937. godine, a budući da mu je otac bio veliki hrvatski skladatelj Ivan Brkanović, glazba ga je pratila kroz cijeli život. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je 1962. klavir u klasi Svetislava Stančića, a studij kompozicije završio je 1980. kod Tome Proševa na Fakultetu za muzičku umjetnost u Skopju. U dirigiranju se usavršavao na Akademiji Chigiana u Sieni, a u kompoziciji u Stuttgartu kod Erharda Karkoschke.
Od 1964. do 1966. radio je kao dirigent u splitskome HNK, a od 1966. do 1969. kao dirigent i korepetitor HNK u Zagrebu. Glazbeni je urednik i producent na Radio Zagrebu od 1969., gdje realizira mnoge snimke radijskih ansambala i drugih izvođača. Pedagoškim se radom bavi od 1968. godine: najprije u Opernom studiju Muzičke akademije u Zagrebu, a zatim na Funkcionalnoj muzičkoj školi. Od 1980. predaje kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Titogradu (Podgorica). Od 1983. izvanredni je, a zatim do umirovljenja 2008. godine i redoviti profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, nakon čega nastavlja rad sa studentima kao profesor emeritus. Nakon umirovljenja predavao je kompoziciju i na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Bio je učitelj desetak studenata kompozicije, današnjih hrvatskih skladatelja i skladateljica.
Od 2000. do 2004. bio je dopredsjednik, a od 2004. do 2008. predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, nakon čega je izabran za njegova počasnog člana.
Brkanovićev skladateljski opus obuhvaća sedamdesetak orkestralnih, komornih, glasovirskih, orguljskih i vokalnih djela. Njegovo se stvaralaštvo, navodi u priopćenju Hrvatsko društvo skladatelja, odlikuje spojem novoromantičnog tradicionalizma i suvremenih skladateljskih tehnika, povremeno nadahnutih arhaičnošću i ponekim detaljem ili motivom tradicijske provenijencije. Posebno je radio na promociji očevih djela te je dovršio njegov oratorij “Missa profana croatica”, za što je 1996. nagrađen diskografskom nagradom Porinom.
Za umjetnički rad nagrađen je Vjesnikovom nagradom “Josip Slavenski” (1982.), nagradom “Vladimir Nazor” (2002.) te Odličjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.). Dobitnik je nekoliko Porina, među kojima je i Porin za životno djelo (2014.).
