Ana Jelušić ne skija već godinama, ali se rado sjeća osvajanja drugog mjesta na Snježnoj kraljici 2007. godine.
“Uvijek nekako dođe taj početak godine i onda krenem brojati, sada je već 11 godina od postolja… Za mene je Snježna kraljica vrhunac, jer su mi se u jednoj utrci posložile sve kockice. I to u godini u kojoj su ljudi bili skeptični što se hrvatskog skijanja tiče. Sjećam se k’o danas onih milijun pitanja oko mene, “kad će, kad će?” I onda ta činjenica da je taj “kad će” konačno došao na Sljemenu. Mnogi su me pitali kasnije, je li mi žao što nisam pobijedila, što sam bila “samo” druga, ali znam da bih vjerojatno pala u nesvijest da sam bila prva. Ovo drugo mjesto bilo mi je doista dovoljno, ma kako to možda sada glupo zvučalo”, kaže za Sportske novosti.
“Još me prolaze trnci kada se sjetim kako sam stajala na startu druge vožnje. Ako se ne varam, bila sam treća nakon prve vožnje, i znalo se da je u igri medalja. Stavljam štapove preko one letvice, dignem glavu i – skužim buku! Iz one potpune koncentracije kod zagrijavanja, gdje ne misliš na ništa drugo nego samo vizualiziraš stazu i razgovaraš s trenerima, dođeš na start, prebaciš štapove preko, čuješ kako ti sa strane govore, “još 10 sekundi”, digneš glavu i osjetiš svu tu masu navijača uz stazu. Wow!!! I mene je taj dan ta buka dovela do cilja, doista se naježim svaki puta kada se sjetim toga. Pamtim i onaj ulazak u cilj, pod zelenim svjetlom, pogled na vrijeme i spoznaja da imam medalju. Napravila sam to, fenomenalan osjećaj!”, priča.
