Mario Carević, nekadašnja Hajdukova desetka i pomoćni trener, u studiju Hajduk Digital na Poljudu govorio je o svojim počecima, prisjetio se kako je kao osnovnoškolac redovno putovao na treninge iz Makarske u Split, kako je znao čak i vozilima hitne pomoći poneki put požuriti na trening… Emisija je iz 2020., ali je zanimljiva u kontekstu prošlotjednog i ovotjednog derbija Dinama i Hajduka.
“Meni je Hajduk sve. Rekao sam menadžerima da mi vjera ne dozvoljava da idem gore. Poštujem svakoga, ali kad si odgojen u hajdučkom duhu ne možeš otići u Dinamo, koji je nama najveći rival”, rekao je Carević.
Govorio je Carević o radu sa Zoranom Vulićem, ali i Slavenom Bilićem iz vremena dok je bio trener Hajduka. Izdvojio je i jednu Bilićevu karakteristiku koju smatra njegovim vrlo značajnim dodatnim adutom, uz trenersko znanje i sad već iskustvo koje ima. Radio je Carević i s Tomislavom Ivićem i Stankom Poklepovićem, bilo je to u Saudijskoj Arabiji kad je s Al-Ittihadom osvojio azijsku Ligu prvaka. Pričao je i o toj stepenici karijere. Bio mu je u Al-Ittihadu potom trener i Luka Peruzović.
> Carević: Sopić je donio pobjednički mentalitet Gorici, svaka mu čast
Giovanni Trapattoni ga je trenirao u Stuttgartu, osvrnuo se i na taj dio karijere, nastavio je o Izraelu, Belgiji, Sloveniji, ali i današnjoj HT Prvoj ligi, Hajduku, pa i Ivanu Juriću, današnjem treneru Hellas Verone, od kojega, kako je rekao, može najviše naučiti.
Pojasnio je zašto su mu Alen Bokšić, Miki Rapaić i Dean Računica “nogometni bogovi” a Aljoša Asanović i Almir Turković “nogometni genijalci”, otkrio kako se odlučio za nedavno objavljenih “najboljih 11 Hajduka koje je gledao ili s kojima je igrao”, koga bi eventualno još uvrstio, a nije mogao jer je bilo samo 11 mjesta. Priča o Careviću ne ide nikako bez njegovog cimera i velikog prijatelja Darija Srne, ali i Srđana Andrića…
Otkrio je i što bi danas poručio, savjetovao, sedmogodišnjem Mariju Careviću, dječaku s početka ove priče, da se može vratiti 31 godinu unatrag.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
