Sad nam nitko ne može reči da nemamo olimpijsko zlato, jedva smo dočekali ove četiri godine nakon srebra u Londonu, kazao je Valent Sinković.
Braća Sinković su se u veslačkom centru Lagoa jedva probijali od brojnih čestitara, od protivnika, sudaca i gledatelja, a upravo je nevjerojatna njihova popularnost u svijetu veslanja. Odmah po pobjedi hrvatskim novinarima je prišao talijanski kolega Stefano Verglliessi i odmah se pohvalio da je podrijetlom s Krka i da je njegovo prezime nekad, prije četiri generacije, bilo Sinkovich.
Valent i Martin su svojom jednostavnošću oduševili i hrvatske novinare.
“Ma ne očekujemo da će se išta promijeniti u našim životima, osim u sportskom dijelu. Sada napokon imamo zlato, ono srebro u Londonu nije nam bilo dovoljno, a sada ću sigurno biti mirniji jer sam ostvario ono što sam želio. Želimo nastaviti veslati, branit ćemo zlato sigurno u Tokiju, a možda ćemo trajati i duže”, kazao je Martin.
“Slavit ćemo večeras sigurno, a pravom slavlje nas čeka u Zagrebu s obitelji i prijateljima. Sada to izgleda lako, bili smo favoriti i nismo izgubili 30 utrka zaredom, ali toliko je odricanja potrebno za sve ovo. Mnogi niti ne znaju da je u zadnjem dijelu priprema Valentu pukao mišić na nozi, a meni međurebreni mišić što je jako bolno. Sjetio sam se svih ozljeda i teškoća i zato sam i zaplakao nakon utrke. Valentu obično treba petnaestak minuta da dođe do daha nakon utrke, a sada je izašao iz čamca odmah. Znači, imamo još dosta rezerve, ovo nije naš maksimum “, nastavio je Martin.
Sinkovići su priznali da jedva čekaju otići bodriti druge sportaše, posebno košarkaše i Čilića, a zasigurno i boksača Filipa Hrgovića, s kojim su dobri prijatelji.
