Prije trideset godina i sad već jedan dan hrvatska nogometna reprezentacija započela je svoj put prema zvijezdama, prvom međudržavnom utakmicom nakon dugo vremena i u vrijeme dok se komunistički režim gušio u vlastitim zločinima. Hrvatska je te 1990. godine, 17. listopada, pobijedila SAD 2:1, prvi pogodak za Vatrene zabio je Aljoša Asanović.
I Hrvatska nije odigrala u punom, najjačem, sastavu, neki su još uvijek kalkulirali, igrali za Jugoslaviju, neki doista nisu mogli doći, a oni koji su došli ni danas ne žale, pa čak i ako nisu Hrvati. Jedan od njih je i tadašnji ljubimac hrvatskih navijača, Kujtim Shala, kojeg su u Srbiji, nije pretjerano ako se to kaže, mrzili, tu mržnju podgrijavali su srpski mediji, koji su danas čak i gori nego 1990. Neki će reći ni hrvatski mediji nisu puno bolji nego što su to bili osamdesetih, no to je neka duga tema, naravno, aktualna.
Kujtim Shala igrao je tu povijesnu utakmicu za Hrvatsku, izbornik je bio legendarni Dražan Jerković
‘‘Prišao mi je Dražan Jerković i pitao me želim li igrati. Ma, nisam ni trenutak razmišljao, odmah sam rekao “da”. Bio sam među prvima koji su pristali igrati tu utakmicu, nisam se nikad pokajao, niti bih se sad predomislio, opet bih napravio isto. Baš mi je drago što sam dio te povijesti. Jedino, nije mi drago da je već prošlo 30 godina, to znači da brzo starimo, a kao da je sve bilo jučer”, prisjetio se Shala tih povijesnih dana hrvatskog nogometa, nezaboravnih dana i vremena kada je Hrvatska ”tražila svoje mjesto pod europskim Suncem”, da bi nekoliko desetljeća godina kasnije završila u regionalnom blatu.
”Znate, u to doba igrati takvu utakmicu bilo je opasno, nije se bilo za zezati s tadašnjom Jugoslavijom. Što sam ja sve, kao igrač s Kosova, Albanac, proživljavao tada na terenima u toj ligi, u Nišu, Beogradu… Gađali su me, vrijeđali, strahovao sam da će me samo jednom nakon utakmice pokupiti i odvesti, nekamo. Pa, mi možda nismo ni bili svjesni kakav smo rizik preuzeli na sebe igrajući tu utakmicu”, rekao je Shala, prenose Sportske novosti.
Imao je Shala i puno problema zato što je te 1990 nastupio za Hrvatsku, a na tribinama stadiona na Maksimiru bio je predsjednik dr. Franjo Tuđman.
”Ja nisam 10 godina išao kući na Kosovo. Među prvima sam dobio hrvatsku putovnicu, ali kao Albanac nisam nikako mogao ići kući. Kad je moja obitelj išla na Kosovo, uvijek su suprugu pitali: A gdje ti je Kujtim, hoće li on doći? Srećom, sve je sretno završilo, bilo je nekih prijetnji, ali na kraju je sve ispalo dobro, a do danas je ostao ponos zbog te utakmice.”
Shala s ponosom, kada govori o Hrvatskoj, govori ”mi”, ”tada smo bili jako dobri”, kazao je Kujtim.
‘‘Koliko smo dobrih igrača imali, još se nisu svi ni odazvali pozivu, ne ulazim zašto tko nije došao, ne razmišljam o tome, znam samo da ja ni minute nisam dvojio, za mene nije bilo upitnika. I, znate, možda nismo mogli znati da će Hrvatska u idućih 30 godina postati tako važan faktor na svjetskoj nogometnoj sceni, da će biti brončana i srebrna, ali sigurno da me nije začudio takav napredak. Već je tada Hrvatska imala toliko dobrih igrača. Pa pogledajte tko je sve igrao tu utakmicu, pogledajte i popis onih koji nisu mogli igrati, koliko velikih nogometnih imena, koliko talentiranih igrača”, zaključio je legendarni bivši napadač Dinama.
Kakva su to vremena bila, kakav je igrač bio taj Shala. ”Presudio” je Hajduku na Poljudu, Partizanu na Maksimiru, Vojvodini u Novom Sadu…, prkosio beogradskom režimu, i već zaluđenim navijačima srpskih klubova, dizao dva prsta u zrak, u znak prkosa…
Ne tako rijetko u eteru tadašnjeg Radio Zagreba legendarni, danas nažalost, pokojni radijski reporter Ivo Tomić javljao se: ”Shala ko iz malja…”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
