Davno je igrao Litmanen: Ako će Hrvatska odigrati sukladno kvaliteti ‘špijuni’ neće trebati Vatrenima protiv Finske!

Foto: fah

Bivši nogometaš Dinama Andrej Panadić po “specijalnom zadatku” uputio se prema Finskoj gdje je kao “špijun” izbornika Ante Čačića promatrao što se događa u finskoj nogometnoj reprezentaciji s kojom Vatreni večeras od 18 sati igraju važnu utakmicu koja se ne jednostavno smije izgubiti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sasvim sigurno protivnika treba upoznati kako bi ga se pobijedilo, bez obzira koliko protivnik realno gledajući kvalitetom ne pripadao vrhu europskog nogometa, naprotiv. No, riječ špijun, a s obzirom na neka povijesna iskustva, ne baš ugodna, no, iz nekog drugog vremena i nekog drugog konteksta, sasvim sigurno ne pripada nogometnom riječniku. Nekako se čovjek osjeti nelagodno kad se “špijuni” bave nogometom.

Naravno, sve ovo što smo naveli ne treba shvatiti pretjerano ozbiljno, usporedba i namjerno naglašavanje riječi “špijun” je tu kako bi se pokazalo koliko zapravo su mediji spremni ići daleko kako bi od jedne nogometne utakmice napravili farsu. Panadić se u Finsku otišao informirati o stanju u reprezentaciji spomenute zemlje, nije otišao tajno, niti je na konju, pod okriljem mraka, prešao granicu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Da je Finska uporna momčad, da im je borbenost najveća kvaliteta, odavno je jasno, i puno prije nego što su nesretno, no, sudeći prema šansama posve zasluženo, poraženi protiv Islanda. Finska je ipak zemlja egzotičnog nogometa, ako njihov nogomet usporedimo s nogometom kakav igraju hrvatski reprezentativci, čak i bez nekoliko vrhunskih igrača koji danas nećemo moći obući hrvatskih dres zbog nezapamćene epidemije ozljeda.

Stil kojim igra Finska ne razlikuje se puno od stila Norveške ili čak nekadašnje Engleske, prije nego što se engleski nogomet “europeizirao”, dakle, duga lopta, centaršut, preskakanje obrane i naprijed “što Bog da.” Drugim riječima, Finci ne igraju atraktivan nogomet, međutim, od ljepote, osim ako niste Cristiano Ronaldo, se ne živi. Hrvatska je na Europskom prvenstvu igrala neki će reći atomski nogomet, možda najbolji ikada, puno bolji od Portugala, pa je ipak ispala već u osmini finala dok je Portugal igrom koju bismo mogli nazvali “kamena s ramena” došao do prvog europskog naslova u povijesti. Tko će za koju godinu pamtiti kako je Portugal postao prvak Europe, kome je to uopće danas važno? Pobjednike će svi pamtiti, gubitnici će uvijek žaliti sami sebe, kad ih nitko drugi neće.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ako će to uliti samopouzdanje našim dečkima recimo kako i Fincima nedostaje nekoliko ključnih nogometaša, i s njima su “vrlo slabi”, posebno u napadu i organizaciji igre, kad smo kod organizacije igre moramo naglasiti da Finska igra u rasporedu koji je nekoć za vrijeme Miroslava Ćire Blaževića igrala Hrvatska, odnosno 3-5-2, kad su Vatreni osvojili 3. mjesto na svijetu. No, Finci nemaju Bobana, Šukera, Prosinečkog, Asanovića, Vlaovića…  Drugim riječima, sve se svodi akcije bez prave kreacije. Nemaju velikih zvijezda, Jari Litmanen, najveća zvijezda  finskog nogometa odavno je objesila kopačke o klin.

Naravno, ne bi bilo pravedno ako bismo zaobišli navijače finske reprezentacije, iako je možda realno reći da oni i nemaju navijače u smislu u kojem navijanje smatramo u Hrvatskoj, a pogotovo u Južnoj Americi, mahom se radi o kazališnoj publici koja je odavno frustrirana zbog loših rezultata koje Finsku zaobilaze jako dugo vremena. Ukratko, navija se, ali više iz navike nego iz strasti.

Ako nam ova činjenica ide u prilog ne ide nam u prilog činjenica da nam ne odgovara takav stil nogometa, stil kakav gaje skandinavske zemlje, sirovi je to nogomet bez vica, bez duha, ali zato s puno trke, skokova i nabacivanja. Takvog protivnika, ako niste pri šutu, odnosno ako će se promašivati kao protiv Turske, nije lako pobijediti bez obzira na objektivnu razliku u kvaliteti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iz svega ovoga jasno je da Finska ne može, u normalnim okolnostima, a ovo nisu normalne okolnosti s obzirom na brojne ozljede, nauditi Vatrenima, točnije zabiti gol više od Vatrenih, čak i onda kada otvoreno “prijete” da se Mario Mandžukić neće šetati po njihovom kaznenom prostoru kao što je to bio slučaj protiv Kosova. Oprez je, i tu je izbornik Ante Čačić u pravu, nužan, opravdano budući da se kiksevi događaju uglavnom kad podcijenite protivnika,

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.