Hercegovci su najviši ljudi na svijetu, pokazalo je istraživanje Američkog odbora za znanost i zdravlje (ACSH). Prosječna visina svakog muškog Hercegovca je 184 cm, dok je prosječna visina Nizozemaca 183,6 cm.
Franjo Arapović, poznati hrvatski košarkaš, danas asistent na privatnom Međunarodnom sveučilištu Libertas na kojemu predaje povijest sporta te direktor za sport i sportska pitanja na istom sveučilištu, jedan je od jako visokih ljudi.
Podrijetlom je iz sela Slipčića koje je 20-ak km udaljeno od Mostara. On je visok 215 cm, a najniži od njegova četiri brata je 200 cm, dok im je sestra visoka 180. Otac Pavo je visok dva metra, a majka 180 cm. Arapovićev djed Filip bio je visok 205 cm.
Njegov sin , košarkaš Cedevite, koji se nedavno teško ozlijedio igrajući protiv Partizana, visok je 208 cm, piše vecernji.hr
“Trebam hlače, nema hlača, trebam cipele, ali ih ne mogu kupiti. U osmom razredu nosio sam cipele broj 46, a u prvom srednje škole broj 47. Bilo je nemoguće u nekom dućanu pronaći cipele. Uglavnom sam nosio tenisice pa bih cipele, ako sam imao ogovarajući broj, obuo za neku svečanost ili Božić”, ističe Arapović.
“Ispod 300 eura nigdje na svijetu ne mogu kupiti cipele. To je poseban rad, nije serijski proizvod. Ako u Zagrebu naručujem cipele, najprije moram platiti izradu kalupa za cipelu broj 52. Cipele me u Hrvatskoj također dođu 300 do 400 eura. Hvala Bogu pa to financijski mogu podnijeti”, kaže on.
Ali nisu svi te sreće, pa uskače Franjo Arapović i pokloni rijetko nošenu obuću.
“Zovu me iz Hercegovine i Dalmatinske zagore pa ja svoje i sinove tenisice i cipele, broj 52 i broj 50, spremim u vreću i pošaljem im. Mi to poklanjamo. Zašto ne? Neke cipele imam po deset godina, a da ih nisam obuo deset puta. Praktički su to nove cipele, zašto ih ne bih poklonio ljudima koji me zamole i kojima su potrebne”, opisuje.
“Kad ulazim u svoju kuću, saginjem se iako sam dao da se ugrade vrata 230 cm visine. To je prirodan refleks, kao da imam neki senzor u glavi. Rijetko sam negdje glavom udario o štok, ali sam zato, prilikom ustajanja, često udarao glavom o lampu”, smije se.
Problem je i vožnja.
“Vozim veliki automobi, džip, ali svejedno problemi ostaju, ne mogu normalno sjesti. Meni je volan uvijek među nogama, ne mogu zamisiliti drukčije”,priča.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/vecernji.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.