Na krilima sjajnih hrvatskih rukometaša, nekoliko njih iz Hercegovine, hrvatska rukometna reprezentacija hrabro grabi prema europskome zlatu.
Rečenica “Za Hrvatsku se gine”, Ljubušaka Davida Mandića, itekako opisuje atmosferu na terenu, ali i u rodnim mjestima i domovima Međugorčanina Marina Šege, Mostaraca Igora Karačića, Marina Marića i Željka Muse te još dvojice Ljubušaka Mateja Hrstića i Josipa Šarca.
“Neće biti lako, ipak, doći ćemo u finale i sigurno će biti jedna medalja, nije nemoguće i zlato. Ponosni smo na našeg Davida, još puno toga će on još dati hrvatskoj reprezentaciji”, kažu za Večernji list u domu Davida Mandića.
Iznimno uzbudljivo bilo je i u domovima Mateja Hrstića u Radišićima i Josipa Šarca na Humcu.
“Sve u svemu, dobro je, zadovoljni smo, nisam ni slutio da će jednom doći do ovog, ne znam kako to opisati. Imao je zdravstvenih problema, prebrodio ih je i u reprezentaciji je. Sve je otvoreno do kraja, najbitnije je da dobro uđemo u sljedeću utakmicu, hrabro i bistre glave, možemo puno toga napraviti”, smatra Josipov otac Božo.
U Međugorju, rodnom mjestu omiljenog vratara Marina Šege, za ekran u svom domu na Krstinama prikovani mama Željka i otac Jakov. Svaka utakmica prati se s puno emocija. Nastup svoga sina proživljavali su s njim i ovog puta. Od prve do posljednje minute.
“Samo da se Karačić nije ozlijedio. Ali, bit će to dobro. Ne gine nam zlato. Tako misli i Lino i svi mi. Pozdravljam cijelu međugorsku župu i lijepu Hercegovinu. Ovoga puta idemo do kraja”, rekao je Šego nakon utakmice.
