Nedavno je iz Njemačke stigla odlična vijest za navijače hrvatske nogometne reprezentacije, naime, mladi nogometaš minhenskog Bayerna Fabian Benko odlučio za hrvatsku nogometnu reprezentaciju umjesto Njemačke, koja je još k tome svjetski prvak. Izgledalo je sve gotovo savršeno, i presavršeno da bi bilo istinito.
Naime, mladi nogometaš odgodio je odluku da se priključi mladoj hrvatskoj reprezentaciji koju vodi Nenad Gračan, igrač Bayerna tvrdi da još ima vremena te da treba razmisliti o tome. Koliko treba razmišljati da bi se igralo za svoju zemlju? Godinu, dvije, petnaest? Koliko je dosta? Benko je ipak Hrvat, bez obzira na sve. Treba li HNS nastaviti inzistirati?
“Fabianov premijerni nastup za Hrvatsku smo za sada odgodili. Preporučio nam je to Fabianov menadžer Christian Nerlinger, jer, budući da je moj sin jednom već nastupio za Njemačku, i ako sada izabere Hrvatsku, nakon toga više ne bismo mogli mijenjati reprezentacije“, rekao je za Večernji list otac Fabiana Benka, koji je dodao kako je vjerojatno prerano da se njegov sin priključi hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. “Imamo tri godine za razmišljanje o budućoj reprezentaciji, Fabian će se sada posvetiti samo karijeri u klubu“, rekao je otac mladog nogometaša koji je očito poslušao savjete menadžera svog sina. Menadžer je, naravno, Nijemac.
Ovakav preokret prokomentirao je i tehnički direktor HNS-a Romeo Jozak: “Upoznat sam s Benkovom odlukom, jutros sam je saznao. Mogu samo reći da smo iznenađeni i šokirani, a za više od toga dajte nam malo vremena, pa će HNS dati i službenu reakciju…”
Kako smo već pisali Benko se Bayernu pridružio kada je imao samo sedam godina te je prošao nogometnu akademiju njemačkog velikana. Benko je rođen 1998. godine, dakle, iste one godine kada je Hrvatska predvođena Ćirom Blaževićem osvojila treće mjesto na SP-u u Francuskoj. Inače HNS je već duže vrijeme u kontaktu s Benkom i njegovom obitelji, no, Nijemci se očito ne žele predati bez borbe te na svojoj strani imaju i menadžera mladog nogometaša. Kako se menadžer brine o novcima tako je to postalo očito i jako važno, da ne kažemo najvažnije.
