“Iskreno, malo je bilo teško na početku, pogotovo protiv Austrije, što se moglo vidjeti: šest i pol tjedana nisam trenirao, trebalo mi je da se vratim u prijašnju formu, ali što sam više trenirao i igrao, dolazila je do izražaja moja stabilnost. Zahvaljujem ujedno i izborniku što me pozvao, što me podržavao i bio uz mene”, kaže Josip Juranović za Jutarnji list.
“Kada smo vidjeli kakav je raspored, pomislio sam ‘ajde odlično, napravimo svoje protiv Austrije i idemo dalje, utakmicu po utakmicu. No, sreća nam je okrenula leđa, jer u prvih pola sata imali smo tri-četiri mrtve šanse, a onda su oni iz prvog udarca zabili gol, i kao da je netko ugasio svjetla. Ipak, izvukli smo se iz tog ponora, pokazali karakter, i ne manje bitno, ginuli do zadnje sekunde”, kaže.
“Obrana? I prije je bila jako dobra, ali ovo je bilo malo drugačiji splet okolnosti, igrali smo za jednog, jedan za sve, a protiv Francuske i Brekalo i Pašalić i Vlašić su se spuštali sve do naše linije pomoći, kao da je nokaut faza SP-a, svi smo disali kao jedan. I naravno da su istaknuti Stanišić, Šutalo i Erlić, premda meni nisu iznenađenje: oni su u svojim klubovima jako dobri i dokazani, a ovo im je bio veliki plus za nastavak karijere. Samo im želim da budu zdravi, u ostalo ne sumnjam”, opisuje.
“Prije Lige nacija, rekao sam kada u momčadi imate ovakve igrače, koji su najvažniji kotačići velikih svjetskih klubova, da moramo i želimo doći što dalje. Ne trebamo se bojati, i ovi momci koji su došli su pokazali da su tu zasluženo. Širimo kadar, jačamo, postajemo svjesni. Pokazali smo da smo za velike stvari u zadnje tri utakmice, i slažem se s Ćorlukom kada ističe da nema smisla postavljati prolazak skupine kao osnovnu ambiciju. Ovakva Hrvatska je jaka i ne treba si postavljati limite, već raditi i igrati. Vjerujem da ćemo se opet veseliti u Kataru”, zaključuje.