Posljednja utakmica osmine finala Europskog prvenstva između Islanda i favorizirane Engleske donijela je najveću senzaciju Eura i najljepšu priču dosadašnjeg dijela francuskog turnira. Malo tko se neće s time složiti.
Island – navijači i igrači
Ne samo da su fanatičnom borbenošću oduševili islandski reprezentativci, nego su im se na isti način odužili navijači. Zajedništvo i sinkronizacija između igrača i navijača islandske reprezentacije nikoga nije ostavila ravnodušnim. Naime, podsjetimo, nogometna reprezentacija Islanda probila se u četvrtfinale Eura zahvaljujući 2-1 (2-1) pobjedi protiv Engleske u osmini finala u Nici. Ako je itko zaslužio proći, nakon svega, nakon Portugala u grupi, nakon Engleske u osmini finala, onda je to Island.
Bahati Englezi – nekoć veliki, danas mali
Bila je to luda utakmica koja je zapravo što se pogodaka tiče riješena već u samom početku. Englezi su poveli, no, nakon samo nekoliko minuta Islanđani su šokirali reprezentaciju i preokrenuli rezultat. Nitko u tom trenutku nije mogao misliti da će drugi pogodak Islanda zapečatiti sudbinu jedne nogometne velesile koja je. između ostaloga, izmislila nogomet i koja zbog tipične engleske arogancije nije htjela ni nastupiti na prvom Europskom nogometnom prvenstvu održanom davne 1960.
Danas Engleska ima razloga za sve osim biti arogantna, naime, engleska nogometna reprezentacija od 1990. godine i SP-a u Italiji nije vidjela polufinale na jednom velikom natjecanju. Porazni rezultati za jedno “nogometnu velesilu”, koja i dalje živi na staroj slavi Shiltona, Linekera, Paula Gascoignea…
Mali postali veliki
S druge strane imamo Island, reprezentaciju koja dolazi iz države od 300-tinjak tisuča stanovnika, dakle, kao jedan malo veći londonski kvart, no, ono što Island ima danas Engleska nema još od 1966. godine kada je Gordi Albion prvi i posljednji puta postao svjetski prvak, i to, naravno, uz blagoslov sudaca. Od Gordog Albinona ostao tek Albion.
Island ima momčadski duh, zajedništvo koje je uvelike krasilo i Vatrene u Francuskoj, a koje, nažalost, nije bilo dovoljno da se prekoči Portugal i Cristiana Ronalda, portugalskog genijalca koji se rodio pod djetelinom od četiri lista.
Heroji nacije
Islandski junak, danas heroj cijele nacije, koji je bio glavna figura u rušenju Engleza u Nici, Ragnar Sigurdsson zabio je ključni gol za 1:1, uza sve to s nekoliko reakcija spriječio je brze napade engleskih reprezentativaca, koji su napadali, ali dosta jalovo i neorganizirano. Razočarao je i Wayne Rooney. Kad on ne igra, ne igra ni Engleska.
“Sve je bilo sjajno. Nije nam se činilo kao da stvaraju puno prilika. Držali smo loptu van našeg šesnaesterca. U drugom poluvremenu smo također sve praktički držali pod kontrolom. Malo je panike bilo u samoj završnici. Englezi su mislili da će im to biti šetnja parkom, obilo im se to u glavu, iako su utakmicu počeli snažno. Srećom po nas šokirali smo ih s izjednačujućim golom. Nakon toga kod njih je zavladala panika koja je rezultirala brojnim pogreškama”, rekao je Ragnar Sigurdsson.
Igrači Islanda uživali su u zasluženoj slavi i slavlju. “Ovo je postigla momčad. Odlično igramo u obrani i držimo se organizirano. Svaki igrač radi ono što treba raditi i dobro čitamo igru protivnika. Važno je da smo bili dobri i u obrani”, kazao je presretni Lars Lagerbäck.
Island i Hrvatska već na jesen
Island će u četvrtfinalu zaigrati protiv domaćina Francuske, koju mnogi vide kao najvećeg favorita Eura. Zanimljivo da su tek dvije sekunde dijelile Vatrene od sudara s Islandom u Nici. Sinoć su u Nici trebali igrati Hrvatska i Island, no, iz već poznatih razloga dvoboj naše i islandske reprezentacije odgođen je za nekoliko mjeseci. Naime, Hrvatska se sastaje s Islandom u kvalifikacijama za SP u Rusiji 2018. godine. Bit će to zanimljiva utakmica, iako bi sasvim sigurno svi u Hrvatskoj željeli da je do nje došlo puno ranije, već sinoć.
Kad vam lažu da ste mali
Kad smo već u isti kontekst stavili Island i Hrvatsku, Island koji ima desetak puta manje stanovnika nego Hrvatska, onda idemo do kraja. Naime, mnogi tvrde da je Hrvatska jaka, da Vatreni igraju odlično, ali da se radi o maloj zemlji koja mora biti zadovoljna sa mrvicama sa stola tzv. velikih. Ukratko, mnogi smatraju da se Hrvatska mora pomiriti s porazima zato jer je mala.
Jedan od onih koji tako razmišlja je i bivši Vatreni, danas predsjednik HNS-a, Davor Šuker, koji je na jednaki način reagirao i uoči Brazila na SP-u prije dvije godine i prije utakmice s Portugalom. Naime, Šuker je doslovce rekao: “Bolje da u osmini finala idemo na Italiju nego na Portugal, bolje igramo s velikima jer nemamo što izgubiti…” Kako je moguće da Hrvatska nema što izgubiti od Italije ako može izgubiti utakmicu? Ne igra na terenu 50 milijuna Talijana protiv 4.2 milijuna Hrvata, već 11 protiv 11 nogometaša. Logikom Davora Šukera Nizozemska nikad ne bi igrala finale SP-a, a igrala ih je već tri, niti bi bila europski prvak, a bila je europski prvak 1988. u zlatnoj eri Marca van Bastena. Uoči utakmice protiv Brazila prije dvije godine Šuker je zapravo rekao kako se nada da Hrvatska neće izgubiti s velikom razlikom, a onda je Nizozemska uništila Brazil u borbi za 3. mjesto.
Nije, nažalost, Šuker jedini koji tako razmišlja. To je ujedno i jedna od najvećih nesreća reprezentacije s obzirom kako podcjenjujući sami sebe gubimo pobjednički mentalitet koji nam treba, i koji nam trebao je protiv Portugala.
Kad Vatrene idući puta budu podcjenjivali, kad im budu govorili da su mali i da protiv tzv. velikih nemaju što izgubiti dovoljno je sjetiti se “malog” Islanda koji je postao veliki, veći od Engleske.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
