Hrvatska rukometna reprezentacija u četvrtfinalu Svjetskog rukometnog prvenstva svladala je vrlo jaku Španjolsku, aktualnog europskog doprvaka 30:29. Iz prvih komentara nakon dramatične utakmice u Francuskoj jasno se vidi da je pobjeda predstavljala veliko iznenađenje, kako za dobar dio navijača, tako i za dobar dio medija, koji su nekoliko puta, još nakon Egipta u osmini finala, pitali izbornika Željka Babića, ali i igrače je ovo hrvatski maksimum, može li se više, što pokazuje nedostatak vjere u hrvatske rukometaše, ali i opravdanu bojazan zbog činjenice da se uoči Svjetskog prvenstva izbornik suočio s brojnim problemima zbog ozljeda vrlo važnih igrača. Pokazalo se ipak da Hrvatska može puno više, čak i više nego što u određenom trenutku zaista može, ako je jedinstvena, ako u momčadi vlada zajedništvo, ako postoji čvrsta volja i vjera u vlastite mogućnosti.
‘‘Mi imamo problem zato jer imamo puno povrijeđenih igrača. Marko Kopljar je imao problema s koljenom, Slišković koji je bio starter u Poljskoj ima mononukleouzu, Marino Marić koji je bio starter također obnovio je povredu. Imamo i Ivana Čupića koji nije tu iz obiteljskih razloga privatnih”, požalio se novinarima izbornik Babić nekoliko dana uoči Svjetskog prvenstva, nažalost, bez previše odjeka. Naime, od Hrvatske se na SP-u puno očekivalo, iako nije bilo medijske volje da se prikažu objektivni problemi s kojima se reprezentacija suočila.
Nažalost, navijači nisu imali pravu informaciju o stvarnom stanju u reprezentaciji, govorilo se više o imaginarnim svađama unutar momčadi, navodnim nesuglasicama između Babića i Petra Metličića, malo je tko govorio o stvarnim problemima. Jednostavno, Babić nije naišao na razumijevanje kod dijela medija, što se nastavilo i tijekom samog turnira.
Tijekom priprema izbornik se suočio s nekoliko problema koji su rješavani u hodu, odnosno, s ozljedama koje su zaliječene, no, nisu u potpunosti sanirane, Tako je izbornik uoči SP-a konstatirao: ”Problem je sa stražnjom ložom kod Stepančića, Mandalinić je dobio udarac, a Mamić ima istegnuće. Ako bude problema na vanjskoj poziciji, zvat ćemo nekog od domaćih igrača koji su bili s nama na pripremama.” Duvnjak, kao naš najbolji igrač, nije bio također potpuno spreman, još uvijek to nije, što se i tijekom natjecanja jasno moglo vidjeti s obzirom kako je u jednom dijelu Luka Cindrić preuzeo njegovu ulogu. Vrlo uspješno. Međutim, čak i takav Duvnjak, nespreman, rekao je da bi za Hrvatsku igrao i s jednom nogom ako treba. U jednoj rečenici Duvnjak je zapravo rekao sve o sebi i o ovoj reprezentaciji, koju takvu, kakva je sada, gledamo i pratimo već petnaestak godina.
Na kraju, naravno, i ne najmanje važno, izbornik Željko Babić vrlo često naglašava vjeru kao podlogu za sve uspjehe, zbog čega su ga jednim dijelom napali mediji, u jednom trenutku čak i ismijali. Međutim, kako vrijeme prolazi i takvi se smiju sve manje, dok sve više vjeruju, ili barem tako žele pokazati, da se Hrvatska može ravnopravno nositi i s jednom Norveškom u samom završnici Svjetskog prvenstva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
