Prije trideset godina na Maksimiru, kako smo već pisali, po mnogima počeo je rat prije rata, agresija prije agresije na Hrvatsku. Naime, tog 13. svibnja 1990., predvođeni Željkom Ražnatovićem Arkanom i Aleksandrom Vučićem, aktualnim predsjednikom Srbije, navijači Crvene zvezde, koji su tada više sličili teroristima nego navijačima, zloglasne Delije, uz blagoslov jugoslavenske milicije divljale su Maksimirom. Zanimljivo je kako hrvatski mediji uporno prešućuju da je tada na Maksimiru bio i Vučić. Takvo divljanje Delija razljutilo je navijače Dinama, BBB-e, koji su se željeli suprotstaviti očito dirigiranom ludilu. Samo srećom i trezvenošću organizatora utakmice nije došlo do najgorega i ulicama Zagreba tog svibnja nije potekla krv. Nije se dogodilo ono što je spremila i pripremila udbaška kuhinja.
Nikad odigran derbi pretposljednjeg Prvenstva Jugoslavije između Dinama i Crvene zvezde pretvorio se u kaos režiran u Beogradu, kaos koji se trebao pretvoriti u krvoproliće koji bi dao povod JNA za trenutni udar na Hrvatsku i okupaciju republike koja je tada bila tek na početku odvajanja od bratskog komunističkog zagrljaja. Po mnogima, nije tamo na Maksimiru slučajno bio i udbaški kiler Arkan, kriminalac koji se po ratnim zločinima ”proslavio” u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u prvoj polovici devedesetih. Naime, da je Arkan ubijao po nalogu UDB-e, za UDB-u, priznao je i bivši načelnik beogradske tajne policije (Udba) Dušan Stupar, koji je o Arkanu kazao:
”Jedino je savezna Udba za izvršenje određenih zadataka u inozemstvu koristila pripadnike podzemlja”, rekao je Stupar, koji je potvrdio da je u te poslove bio uključen i Arkan, ali i “drugi koji su završavali zadatke za saveznu Udbu i koji su bili iz oficirskih obitelji”. Dakle, OFICIRSKIH obitelji, a oficiri su, naravno, bili oficiri JNA, što je JNA napravila u Hrvatske dobro je poznato.
Dakle, dijelovi UDB-e pokušali su izazvati ”događanje naroda”, kakva smo imali samo koji mjesec kasnije kada su na hrvatskim prometnicama srpski teroristi, pod dirigentskom palicom Beograda, posijali prve balvane, koji su se kasnije pretvorili u tenkove. Što je sve nakon toga slijedilo svjedoče brojne masovne grobnice diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Vratimo se ipak za trenutak na Maksimir, Arkanovi divljaci razbijali su stadion te su gotovo nesmetano tukli hrvatske navijače, a izazvali su hrvatski odgovor koji je uslijedio od strane BBB-a, tada je jugoslavenska milicija reagirala, tukla je čak i nogometaše Dinama. Vjekoslav Škrinjar dobio je ni kriv ni dužan penderkom po leđima, niti jedan navijač Zvezde palicom nije dobio ni pljusku. Reagirao je tada mladi nogometaš Dinama, Zvonimir Boban, koji je uzvratio i udario milicajca, danas, nažalost, pokojni, Josip Kuže, tadašnji trener Dinama, izvukao je Zvonu, a onda su ga okružili BBB-i i odveli ga dalje epicentra kaosa.
Sve se, srećom, tog dana smirilo, ostala je legenda, a nekoliko mjeseci kasnije BBB-i su u rovovima vodili pravi rat za oslobođenje Hrvatske protiv agresora i udbaških kriminalaca koji su sve željeli započeti na Maksimiru 13. svibnja 1990.
