Prije nekoliko dana ponovno se aktualizirala, po tko zna koji puta, priča o regionalnoj, zapravo jugoslavenskoj ligi s obzirom kako bi se radilo o klubovima koji dolaze iz država nastalih raspadom bivše Jugoslavije. Takva je liga trebala krenuti za 18 mjeseci, odnosno nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. Međutim…
Važno je naglasiti, jednu činjenicu, kad se ovdje spomene regionalna liga ne misli se na ligu koja bi obuhvaćala dio Europe kojem Hrvatska kulturološki, povijesno, pa i geografski pripada, ne misli se na bivpi prostor Austro-Ugarske, na Srednju Europu, nego se zapravo misli na prostor bivše Jugoslavije, kao da je s bivšom, propalom tvorevinom sve počelo i s njom sve završava. Ponekad se zaista vrijedi zapitati jesu li Hrvati zaista postojali kao narod prije Jugoslavije, je li prije Jugoslavije bilo što postojalo, ako je sve “najljepše” bilo u Jugoslaviji? Kako je svijet tisućama godina funkcionirao bez Jugoslavije?
Drugim riječima, hrvatski nogometni klubovi se ne bi uključili u prvenstvo s klubovima koji dolaze iz liga koje su ako ništa drugo a ono barem jednake HNL-u već bi hrvatski klubovi trebali igrati s klubovima koji im nisu dorasli, niti će tako skoro biti, a sve to se htjelo navijačima prodati kao borba za jačanje kvalitete što bi, kako su neki ne baš istinito tvrdili, bilo dobro i za hrvatsku reprezentaciju. Kako ćete jačati kvalitetu ako iz bolje, jače, lige odlazite igrati u slabiju ligu ili barem ligu iste kvalitete? To je otprilike isto kao kada bi netko uporno tvrdio da je Europska liga jača od Lige prvaka.
Naravno da takvu maglu nisu progutali hrvatski navijači, kako BBB-i, tako ni Torcida, Kohorta, Armada…, svi oni su zapravo jednoglasno ustali protiv lige koji bi sačinjavali klubovi koji dolaze iz država bivše Jugoslavije. Zanimljivo da navijači hrvatskih klubova nemaju problema s ligom koja bi obuhvaćala klubove iz Mađarske, Austrije, Slovenije, Češke, Slovačke, pa i Bugarske, što bi bila jedna respektabilna liga, ali imaju argumente koji govore protiv srozavanja hrvatskog nogometa u takozvanoj jugoslavenskoj ili kako je neki zovu balkanskoj ligi. Ukratko, navijači nisu izolacionisti kako ih neki tretiraju. Drugim riječima, navijači jednoglasno tvrde da bi regionalna, balkanska liga bila povratak unazad i to 30 godina. Važno je istaknuti da ni navijači srpskih klubova nisu oduševljeni balkanskom ligom, naprotiv. Pitanje je, nakon svega, kad će se neki u Hrvatskoj odreći Jugoslavije ako se ona na brutalan način u ratnom vihoru i agresiji početkom devedesetih odrekla njih i Hrvatske?
Ako su navijači protiv, ako narod nije za, tko je onda mozak cijele priče koja se htjela zamotati u celofan nekog novog bratstva i jedinstva koje nikad istinski nije funkcioniralo u Jugoslaviji i koja je bilo paravan za komunističku diktaturu koja se održavala represijom i strahom? Na ovo je pitanje, iako se nazire, odgovor u ovom trenutku teško dati, možda ne bi bilo korektno spekulirati? Neki će reći da je lakše loviti u mutnom ako lovite u močvari. Balkanska liga bila bi klasična močvara u kojoj bi bilo svega, osim možda nogometa.
UEFA je, naravno, ponudila neke novce sudionicima takve lige, radi se o 20-tak milijuna eura ili 800 000 eura po klubu, što je zapravo mizerno i s čime ozbiljan klub ne može funkcionirati. Mogao bi možda Radnički iz Niša, ali ne i klub koji ima ambiciju igrati Ligu prvaka.
Drugim riječima. UEFA je samo popustila stalnim pritiscima onih koji su zagovarali takvu ligu, ali UEFA nikada nije bila začetnik te ideje niti je takvu ideju istrnski podržavala, inače bi dali 200 milijuna eura, a ne niti 20. Priče su, dakako, za malu djecu, onih koji tvrde da UEFA-i odgovora cijepanje nacionalnih prvenstava i novo prekrajanje. To je zapravo, blago rečeno, podvala, kako medijska tako i onih koji su htjeli podmetnuti balkansku ligu i hrvatski nogomet vratiti u mulj Balkana.
UEFA-i ne odgovara ni elitna Superliga ni takozvana reforma Lige prvaka, međutim, s obzirom na snagu, pa i ucjene, najbogatijih klubova, čelnici UEFA-e jednostavno nemaju izbora ako ne žele raskol kakav se dogodio u košarci između FIBA-a te ULEB-a, zbog čega imamo Ligu prvaka pod okriljem FIBA-e i Euroligu koju drži ULEB. UEFA-u balkanska liga jednostavno pretjerano ne zanima, bolje rečeno – ravnodušni su.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
