Kada je prije tjedan dana Ivan Rakitić objavio da se oprašta od hrvatske nogometne reprezentacije, mnogi su bili iznenađeni, no takva je odluka nekima, pak, bila očekivana.
Koji su razlozi doveli do kraja Ivanova reprezentativna puta, u ekskluzivnom razgovoru za HRT otkriva jedan od najvećih nogometaša u hrvatskoj povijesti.
Iza Ivana Rakitića turbulentno je razdoblje, donio je nekoliko teških životnih odluka za sebe, ali i za obitelj, oni su ga pratili u stopu, doslovno svi članovi pa i kućni ljubimci.
– Psi su dio naše obitelji. Ima još toga što se nije vidjelo, imamo i malog zeca. Na neki način došli smo doma, tu smo gdje je na neki način sve počelo.
Ako je suditi po prva dva nastupa za novi/stari klub, Ivan Rakitić pokazao je da nije izgubio na klasi koja ga je krasila igrajući za Barcelonu na najvišem nivou. Nova desetka Seville izborio je kazneni udarac u Superkupu protiv Bayerna i zabio u prvenstvu protiv Cadiza.
– Još ima toga za odraditi i pripremiti se još bolje. Za sve nas ovo je ljeto bilo nešto drukčije.
A još vrlo emotivna tema je opraštanje od reprezentacije.
– Najteži dan, možda i najgori dan. Nakon nijednog poraza u karijeri nisam osjećao takav pritisak u prsima. Kad sam uzeo mobitel da nazovem izbornika na neki način riječi nisu htjele…
Pitali smo ga bi li se vratio da ga Dalić ponovno zatreba za pucanje presudnog jedanesterca.
– Uvijek želim ostaviti vrata otvorena. U bilo kojem slučaju, ne daj Bože. Moja reprezentacija, moji Vatreni i izbornik i cijela Hrvatska mogu računati na mene. Za minute i penale – uvijek spreman za moju Hrvatsku.
A nije dugo dvojio ni na pitanje koji trenutak s Vatrenima će pamtiti do kraja života.
– Svaki dan je bio poseban, svaki dan je bio nešto drugo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
