FIFA definitivno nije zadovoljna postojećim stanjem u nogometu, traže se novi, dodatni izvori zarade, iako je ona odavno dosegla sve zdravom razumu prihvatljive plafone. Mijenjaju se sustavi igre, osnivaju se nove lige samo za bogate, a kako vidimo mijenja se i način igre, uvode se revolucionarna pravila koja će nogomet pretvoriti u nešto posve drugo, sve, dakako, u službi novca.
Primjerice, ako se ukine zaleđe to više neće biti nogomet kakav poznajemo desetljećima, ako se ukinu žuti kartoni to će sasvim sigurno imati revolucionarni utjecaj na “najvažniju stvar na svijetu.” Nogomet je zato toliko lijep onima koji ga vole jer su uglavnom od ranih godina dvadesetog stoljeća do danas svi igrali po manje ili više istim ili donekle sličnim pravilima. Uvijek, u modernom nogometu, su dva žuta kartona značila crveni, isključujući karton, oduvijek je postojalo zaleđe, bez obzira bilo ono metar ispred ili iza, oduvijek su se igrala dva poluvremena i oduvijek su pogreške sudaca bile sastavni dio nogometne igre, bez obzira koliko nas živcirale. Naime, mi pamtimo svjetske prvake koji su to postali zahvaljujući pogreškama sudaca, koliko god to bilo teško navikli smo, prihvatili smo, jer, kako netko reče, to je nogomet, njegov sastavi dio. Može se reći da su Pele i Messi, Eusebio i Maradona, Platini i Ronaldo, pobjeđivali u istoj igri, na isti način, iako se nogomet nekoć igrao daleko sporije nego što je to danas.
Mijenja li se nogomet kakav poznajemo? Ako je vjerovati signalima koji dolaze iz FIFA-e sprema se velika promjena, pa će tako od 2026. godine na Svjetskom prvenstvu biti čak 48 reprezentacija, šesnaest više nego dosad. No, to nije revolucija, kako to neki mediji željeli prikazati, takvo što se već događalo, malo po malo povećavao se broj sudionika na velikim nogometnim natjecanjima kroz povijest. Djelomično posve razumljivo. Koliko je novih država nastalo u zadnjih tridesetak godina raspadom komunističkih tvorevina, padom Željezne zavjese?
No, ono što najavljuje tehnički direktor Fife Marco van Basten u razgovoru za Bild jasno je da se sprema, kako to gordo zvuči, “revolucija”. Naime, legendarni nizozemski napadač, bivši reprezentativac, je, između ostaloga, rekao: “Moramo tražiti način napretka, igra mora postati bolja, zanimljivija, dinamičnija. Zbog toga gledateljima moramo ponuditi atraktivnost. Imamo puno ideja koje ćemo isprobati u narednim godinama. Trebalo bi izbaciti zaleđe. Nogomet je postao poput rukometa, svi se brane na nekoj liniji i iza sebe imaju vratara.” Naglasimo još jednom, to tvrdi Nizozemac čije riječi imaju veliku težinu i koji zna što govori, zašto te u ime koga.
Kad je Van Basten nastavio iznositi svoje ideje, ali i ideje koje, naravno, s obzirom na funkciju, nisu samo njegove, bilo je jasno što se sprema.
“Umjesto žutog kartona uvelo bi se isključenje na neko vremensko razdoblje. To bi plašilo momčadi jer svi znaju koliko je teško igrati s igračem manje. A zamislite da vam istovremeno bude po dva, tri igrača izvan igre. Isto tako, zaštitili bismo suce, samo bi kapetan momčadi s njima smio razgovarati, ostali bi bili isključeni.
U FIFA-i razmatraju i mogućnost da se ne igraju produžeci već da se odmah izvode penali. No, ako bi ipak ostali produžeci, onda bi se uvele dodatne izmjene. Isto tako, penali bi se pucali drugačije, igrač bi, kao u hokeju, dobio loptu na 25 metara od gola i imao bi osam sekundi da zabije gol…”, tvrdi Marco van Basten, koji je uvjeren da će ovakva promjena biti puno spektakularnija za gledatelje, kao i za same igrače. ” Imamo više opcija – dribling, udarac, a bilo bi lakše i vratarima…“, zaključuje Van Basten, koji je, podsjetimo, s Nizozemskom 1988. godine osvojio naslov europskog prvaka. Tko pamti veliki trio Gullit-Rijkaard-Van Basten?
Također se govori i o mogućnosti da igrač, po uzoru na košarku, nakon pet prekršaja mora napustiti igru. Dakle, ako do toga dođe koliko će uopće nogometaša završiti jednu utakmicu, posebno ako je ona taktički postavljena na način da se oba trenera uzdaju u obranu svog gola, točnije čvrstu obranu? Naime, čak i utakmica bez golova može vrhunska predstava, ako i nema ljepotu kakvu bi trebala imati, ukoliko nekome “nula” nosi polufinale, finale Lige prvaka. Taktičke smicalice trenera, nadmudrivanja, neizvjesnost, taktiziranja, također su oduvijek dio nogometne igre. Očito će se i na tom planu puno toga mijenjati.
Treba ipak pozdraviti najave koje idu za tim da se ozbiljno razmišlja o smanjenju broja utakmica godišnje. Igrači su ionako već sada na gornjoj granici izdržljivosti.
