Bivši sportski komentator Miloševićevog RTS-a, Milojko Pantić, kako smo već pisali gostovao je sinoć u emisiji HRT-a Otvoreno, koja je bila posvećena uspjesima hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.
Između ostaloga hrvatski mediji proglasili su Pantića legendom sportskog novinarstva, a na HRT-u se predstavio kao veliki navijač Vatrenih i obožavatelj, kako je to sam rekao, ”našeg” Luke Modrića. Zar istog onog Luke Modrića kome su naši susjedi tijekom agresije na Hrvatsku masakrirali djeda?
Pantić to nije spomenuo, niti je Mislav Togonal, kao voditelj TV emisije, reagirao. Nije reagirao tada, kao što nije reagirao kad se ”građanski” orijentiran Milojko Pantić pohvalio kako je bio u društvu bivšeg četnika Vuka Draškovića, inače kuma Vojsilava Šešelja, i njegove supruge Danice, koja je oduševljena fizičkim izgledom izbornika Zlatka Dalića. ”Dalić je lijep kao filmski glumac”, prenio je navodne riječi Danice Orešković Milojko Pantić.
Ne samo, dakle, da za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu navija Milojko Pantić, nego i ”građanski” političar Vuk Drašković, koji je devedesetih naoružavao fašističke četničke horde i slao u Hrvatsku, između ostalog i prema rodnom mjestu našeg i ”njihovog” Luke Modrića. Vuk Drašković, kao deklarirani četnik devedesetih, nema baš nikakve veze s takozvanom građanskom Srbijom, koja je u tragovima postojala tek kratko vrijeme, u eri Zorana Đinđića.
Preduvjet građanskom društvu, demokratskom društvu, je, naravno, nepostojanje bilo kakvih natruha totalitarnih režima, kao što su komunizam, fašizam, nacizam i boljševizam. Sve spomenute četiri zločinačke ideologije danas su na vlasti u Srbiji, u ovoj ili onoj formi. Nažalost, i u oporbi.
Kakva građanska Srbija bez denacifikacije i katarze, kakva građanska Srbija čija je ikona Vuk Drašković, šef Srpskog pokreta obnove, koji je, istina, bio u nemilosrdnoj konfrontaciji s boljševičkim režimom Slobodana Miloševića, ali je njihov sukob bio isključivo sukob zbog vlasti i osobne netrpeljivosti? Nije se Drašković voždu suprotstavio kako bi okončao agresiju na Hrvatsku, naprotiv, srpska oporba devedesetih je Miloševiću zamjerala poraze u svim ratovima koje je vodio, a ne činjenicu da je te agresivne ratove vodio.
Podsjetimo, u jesen 1991. godine, u doba žestoke velikosrpske agresije na Hrvatsku, Drašković je organizirao paravojnu skupinu pod nazivom Srpska garda te je teroriste poslao u Hrvatsku kako bi ”oslobađali vekovna srpska ognjišta.” Drašković se ”proslavio” fašističkim izjavama i tvrdnjama ”da su Srbi na ovom jugoslavenskom prostoru biološki najjača nacija, historijski najutemeljenija….’‘
To je danas, kao i devedesetih, nažalost, ”građanska Srbija”, s fašističkom ideologijom kao platformom. Činjenica kako na nebuloze Milojka Pantića nisu u studiju HRT-a reagirali Blažičko, Ćiro, Deverić, Tomas, no, isto je tako činjenica da su ignorirali Pantića i nisu mu odgovarali, no, zašto je šutio HRT-ov voditelj koji bi trebao znati koga i zbog čega je zvao u goste? Nažalost, nije prvi puta, gost Mislava Togonala bio je ne tako davno još jedan predstavnik ”građanske Srbije”, Miroslav Lazanski, Miloševićev ratni huškač…
Neki će reći, pitati, i treba ih razuijeti, zašto onda tako često pisati o tome što neki iz Srbije misle o Hrvatskoj, zašto im uopće davati prostora? Pantić je dokaz kako je to ispravan put, da bi se još jednom Hrvatska suočila s onim što je odavno jasno, ”građanska Srbija” ne postoji i alternativa Aleksandru Vučiću zapravo je Aleksandar Vučić, samo s dugom bradom i dugom kosom. Netko poput Vuka Draškovića. Ostatak hrvatskih medija takvu nam Srbiju pokušavaju prodati kao građansku, to je tragedija i sramota tih medija, ali i naše domovine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.