Smiju li junaci hrvatskih rukometnih, i ne samo rukometnih, pobjeda igrati za Hrvatsku, ako na hrvatskim izborima ne bi smjeli glasovati Hrvati iz iseljeništva?

Foto: fah

Hrvatska rukometna reprezentacija nakon velike borbe, prave sportske drame, pobijedila je u Beču favoriziranu Njemačku 25:24 i tako dva kola prije kraja druge faze turnira osigurala plasman u polufinale Europskog prvenstva.

Hrvatska jedina konstanta svjetskog rukometa…

Malo je tko, a najmanje neki hrvatski mediji, vjerovao da će Hrvatska otići tako daleko, uostalom brojni su portali Červarovu momčad proglašavali nikad većim autsajderom. No, kao i puno puta dosad proradila je hrvatska borbenost, hrvatsko srce, koje nas je odvelo do polufinala, što je bez dvojbe već sada veliki uspjeh. Francuzi i aktualni svjetski i olimpijski pobjednici, Danci, ispali su na startu turnira, Šveđani su poniženi u drugom krugu, a u prvom se nisu proslavili, odavno Rusi ne igraju ulogu kakvu su nekoć igrali, a sad eto odoše i Nijemci… U pravu su oni koji tvrde kako je jedino Hrvatska, koja od 2003. do današnjih dana nikad nije bila ispod šestog mjesta, konstanta europskog i svjetskog rukometa. Konstanta kakvu nema nitko. Hrvatska čijim pobjedama veliki obol daju igrači rođeni izvan domovine, u Bosni i Hercegovini i zemljama gdje se nalazi hrvatsko iseljeništvo. I nije samo takav slučaj s rukometnom reprezentacijom, već općenito, kad je hrvatski sport u potpunosti u pitanju, od tenisa do nogometa… Uostalom, večeras je u Beču Hrvatsku bodrilo oko sedam tisuća fenomenalnih navijača, što mislite koliko ih je bilo iz iseljeništva?

Slučajni predsjednik na čelu ”slučajne države”

Nedavno su u Hrvatskoj završili predsjednički izbori,”slučajna država”, kako ju je Zoran Milanović nazvao, dobila je i ”slučajnog predsjednika”, a na sam dan izbora, dio medija, po već prokušanom receptu, perfidno kršeći izbornu šutnju, nasrnuo je Hrvate koji žive izvan domovine, posebno one u Bosni i Hercegovini. Naime, satima, od ranog jutra, objavljivali su mediji slike iz Mostara o ”velikoj izlaznosti” Hercegovaca na izbore, širili su ”paniku” kod građana i otvoreno širili laži o tome kako će nam eto ”iseljeništvo izabrati predsjednika.” Iseljeništvo, podsjetimo, nikad Hrvatskoj nije izabralo predsjednika ni predsjednicu niti to ono, s obzirom na uvjete u kojima glasuje, na broj glasačkih mjesta, objektivno može učiniti. No, mediji su odradili svoju ulogu u korist kandidata koji planira, barem kako stvari sada stoje, inauguraciju obaviti u sobi, doduše na Pantovčaku, svjestan da mu na Trgu sv. Marka nitko od stranih državnika ne bi došao ( sjetimo se ‘‘Lex Perkovića” i sramote kojoj je bila izložena Hrvatska ), ili da bi mogao zaraditi i pokoji zvižduk, tim prije što su među onima koji su ga u kampanji zdušno podržavali i Krešo Beljak, koji je nedavno ustvrdio kako ”UDBA nije ubila dovoljno emigranata”, usput je, da sve bude jasno, zaključio kako su rat na prostoru bivše Jugoslavije izazvali oni koje UDBA nije uspjela svojom zločinačkom rukom dohvatiti. A što je s velikosrpskom agresijom? Kamo se ona izgubila?

Kreatori hrvatskih pobjeda

No, vratimo se rukometu, on to, hrvatski sport to, zaslužuje. Među junacima velike hrvatske pobjede u Beču su i najbolji igrač utakmice Igor Karačić, Marin Šego, koji je obranio ključnu loptu u posljednjim sekundama susreta, tu su i Željko Musa, Marino Marić, svi oni pogađate, rodom su iz srca Hercegovine, Mostara, dok je Marin Šipić rođen u Njemačkoj.

Smiju li oni, kreatori brojnih naših pobjeda, igrati za Hrvatsku, ako na hrvatskim izborima ne smiju, ili po nekima ne bi trebali, glasovati hrvatski državljani iz iseljeništva? Koliko bi hrvatski sport bio siromašniji bez njih, i ponovimo, ne samo rukomet? Hrvatski tenisač Marin Čilić rođen je u Hercegovini, cijela Hercegovina, cijela Hrvatska, slavila ga je nakon osvajanja US Opena. I nije ta Hercegovina toliko mala, puno je ona Hrvatskoj sportskih trofeja dala. A tek oni koji su svoju borbu za Hrvatsku tijekom velikosrpske agresije početkom devedesetih glavom platili, a iz iseljeništva su… Da ne spominjemo na kraju silna sredstva koja su stizala u Hrvatsku iz svijeta kao pomoć u borbi protiv agresora.  Čak je i Stjepan Mesić prikupljao ponešto, i usput pjevao… No, to je jedna daleko, daleko šira tema.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr