Hrvatska vaterpolska reprezentacija furioznom igrom osvojila je zlato na Svjetskom prvenstvu nakon fantastičnog tjedna u Budimpešti, tjedna tijekom kojeg su pali najveći divovi svjetskog vaterpola, od Italije do Mađarske. Nakon velikog uspjeha hrvatski vaterpolisti vratili su se u domovinu gdje im je priređen sjajan doček, slavilo se i pjevalo u glavnom gradu, ali i u Dubrovniku, na Stradunu. Navijači su s oduševljenjem dočekali zlatne sportske heroje.
Naravno, drugi svjetski naslov za hrvatski vaterpolo, kao i doček nakon toga, dugo će se pamtiti. Međutim, nakon što su se svjetla reflektora ugasila izgleda da se ipak ništa za vaterpolo nije promijenilo, barem ne na bolje. I dalje jedan od najtrofejnijih hrvatskih sportova nema tretman kakav zaslužuje. Usporedbe s nogometom su, naravno, nemoguće, ne samo s nogometom nego je i rukomet u našoj zemlji razina više. Naravno, rukometaši su u više navrata proslavili Hrvatsku i zaslužili su sve počasti kakve sportski heroji mogu dobiti, no, zar to nisu zaslužili i vaterpolisti? Zar to svojim radom, svojim uspjesima, ne zaslužuju već godinama?
Kako je propisano Vladinom Uredbom o kriterijima za dodjeljivanje državnih nagrada za vrhunska sportska dostignuća, svaki od vaterpolista dobit će po 45 tisuća kuna, baš kao i njihov izbornik Ivica Tucak, što su nagrade vrlo slične onima koje su isti dobili za olimpijsko srebro iz Rija (po 46 tisuća kuna). A članovi Tucakova Stručnog stožera, odnosno djelatne stručne osobe, ovaj put podijelit će 72 tisuće kuna, piše Večernji list.
Kad bi kojom srećom hrvatska nogometna reprezentacija se okitila naslovom svjetskog prvaka premije bi bile nestvarno veće od ”sitniša” kojim se moraju zadovoljiti vaterpolisti. Nažalost, u nogometu se vrati daleko veći novac nego u vaterpolu, oduvijek. Niti jedan vaterpolist na svijetu ne može ni sanjati transfer kakav može ostvariti jedan Neymar. To vjerojatno nije pravedno, ali je tome tako i neće se mijenjati.
Čak i Srbija više nagrađuje svoje vaterpoliste, a Srbi čak i nisu dio ”bogate” Europske unije. Iako srpski sportaši od lokalne zajednice dobivaju manje nego hrvatski. Srpski će vaterpolisti za svoju broncu dobiti više nego dva hrvatska igrača za svoje svjetsko zlato. Primjerice, da je kojim slučajem srpska vaterpolska reprezentacija osvojila Svjetsko prvenstvo svaki od njihovih igrača dobio bi po 30 tisuća eura, a naši će dobiti 20 posto od toga. Dovoljno za primjer koliko je tu ipak nezadovoljstva, iako se u hrvatskom vaterpolu sjajno radi, iako izbornik Ivica Tucak odrađuje fenomenalan posao i na duge staze. Hrvatska ima mladu vaterpolsku reprezentaciju koja će na svom vrhuncu biti za tri godine na Olimpijskim igrama, gdje će se ponovno jurišati na najveće odličje.
“Financijski dio priče još nismo riješili. Već godinama trudim se napraviti takav sustav financiranja našeg Saveza u kojem će nama svaki ovakav rezultat predstavljati financijsko olakšanje, a nama je to još uvijek financijsko opterećenje jer obećali smo igračima premije koje za Savez nisu mali izdaci. Da su oni postali svjetski prvaci, Mađari bi dobili po 50 tisuća eura, Talijani deset puta više od nas, što je kod nas neodrživo pa mi kao Savez dajemo igračima i izborniku premije od po 95 tisuća kuna koje ove državne nagrade na neki način kompenziraju”, rekao je za Večernji list izvršni direktor Hrvatskog vaterpolskog saveza Perica Bukić i sam nekoć vrhunski vaterpolist.
