Komisija za spomenike i nazive trgova i ulica Skupštine grada Beograda nedavno je jednoj ulici dala ime po Emilu Perški. I ne bi tu bilo ništa čudno da se srpski mediji nisu raspisali da je riječ o “ustaši”.
“Emil Perška istjerao Stevana Filipovića iz Železnika”, pišu neki srpski mediji.
Tko je Emil Perška?
Rođen je 20. lipnja 1896. u Staroj Pazovi od oca Josipa i majke Rozalije rođene Žirotsky.
Bio je svestran napadač. Ipak, najviše je igrao na mjestu vođe navale.
Kao nogometaš počeo je igrati u HAŠK-u. Nažalost, to je za nogomet bilo jedno nepovoljno razdoblje. Počeo je prvi svjetski rat, pa su se igrale samo utakmice u korist Crvenog križa. Na njima je nastupao i Perška i bio glavni igrač svoje momčadi.
Tako je bilo sve dok nije morao u vojsku. Poslan je u Ugarsku gdje je u slobodno vrijeme igrao za lokalni klub Györ. Kad su ratne aktivnosti prestale Perška se vratio u Zagreb. I ponovno postao Haškovac.
Perška je bio veliki domoljub. I žestoki protivnik ujedinjenja Hrvatske u Državu SHS. Ujedinjenje u Državu SHS službeno je proglašeno 1.12.1918., a već 5.12.1918. na Jelačić-placu izbija pobuna protivnika takvog ujedinjenja.
Pobuna je ugušena u krvi. U borbi protiv vojske 5. srpskog puka, domaćih orjunaša i jugo-sokolaša sudjelovao je i Perška. Dakle vojnik u kopačkama! Ili napadač s bajunetom, kako vam je draže, piše na stranicama GNK Dinama.
U svojoj knjizi, povjesničar Rudolf Horvat o tome piše:
“… Drugom strojopuškom zapovijedao i pod najtežim se okolnostima borio popularni jednogodišnji desetnik Emil Perška…”
U strahu od odmazde, Lalec odlazi u Beč, gdje usput igra i za WAC. Na nagovor uprave Građanskog koja je otputovala po njega u Viennu, uz obećanje i imunitet od svakog progona, potpisuje ugovor s Građanskim, već dogodine (1919.).
1920., u naletu igračke afirmacije, odlazi na Olimpijadu u Antwerpenu kao član ne-najdraže mu reprezentacije. Godina 1920. bila je vrlo uspješna za Emila: Igrao je na sve četiri utakmice reprezentacije Zagreba, kao i na obje utakmice koje je reprezentacija SHS odigrala u okviru Olimpijskih igara. Sa Građanskim je osvojio: Novogodišnji pokal, Uskrsni pokal, Pokal Hrvatskog radiše i prvenstvo Zagreba. Od ukupno 34 utakmice, koje je Građanski odigrao u 1920. godini Perška je igrao na njih 22. Pa opet odlazak u F.C, Generauxu.
Pa opet povratak u Građanski. Prvu utakmicu po povratku iz Francuske odigrao je 6.3.1921. protiv Šparte 5:0.
Slavno razdoblje kluba koje ostaje relativno nepoznato zahvaljujući partizanskim intervencijama u klupske almanahe i dokumentaciju. Unatoč tome, vrlo uspješna karijera:
U Građanskom je ostao sve do 1931. Za to vrijeme osvojio je 3 državna prvenstva: 1923., 1926. i 1928., a 7 puta bio je i prvak Zagreba (ujedno i ZNP-a): 1919., 1920., 1923., 1924., 1925., 1926. i 1928.
Za reprezentaciju Zagreba je u razdoblju od 1920. do 1929. odigrao 32 utakmice (broj postignutih golova nije točno utvrđen).
Za reprezentaciju SHS odigrao je 14 utakmica i postigao 2 gola. Debitirao je 28. kolovoza 1920. protiv Čehoslovačke (0:7) na olimpijskom turniru u Anversu, a posljednji put je obukao nacionalni dres 31. srpnja 1928. opet protiv Čehoslovačke (1:1) u Beogradu, kada je postigao jedini gol za “Bele orlove”. O reprezentativnoj karijeri mogla bi se napisati i još jedna, posebna knjiga. Nakon bjega na Olimpijadi 1920., igrao je i 1924., u svom Parizu. Pretkraj karijere, 1928. u Amsterdamu, iako olimpijac, nije skidao dres.
Nakon sve žešćih političkih zbivanja, postaje državni neprijatelj broj jedan, barem što se beogradske publike i sportske javnosti tiče. Nakon atentata na hrvatske političke prvake u beogradskoj skupštini, Perška je odbio dalje “reprezentovati bele orlove”. Naime, za 28.6.1928. u Zagrebu je bila zakazana utakmica protiv Čehoslovačke, ali je nakon navedenog atentata otkazana.
Naknadno je dogovoren susret u Pragu za 28.10.1928. Pozive za ovu utakmicu otkazali su svi hrvatski igrači, među kojima je i Perška.
Onima kojima je bio sumnjiv (premali) broj nastupa za izabranu vrstu, evo odgovora. Ne, Lalek nije bil jedan od onih kak vjetar puše. «U Prag su me tad mogli dopeljat samo u lijesu».
Godine 1929. u Građanskom dolazi do podvojenosti i raskola između starih i mladih. Perška odlazi u Karlovac i postaje trener ŠK Viktorije, međutim to je bio tek kratkotrajni predah. Njegov nemirni duh tjera ga dalje. Sa skupinom “starih purgera” osniva novi Građanski. Dugo su se lomila koplja oko prava na ime kluba, da bi se na kraju novi klub prozvao Zagrebački ŠK Građanski 1911. Ipak, prevladao je razum. “Stari” su uvidjeli da je njihov inat besmislen, pa je Građanski 1911. u svibnju 1930. raspušten. Perška se vratio u staro jato i 1931. završio karijeru. Prema trenutno statistici koju smo prikupili, Lalec je za Purgere odigrao 135 službenih utakmica i postigao 82 gola.
On je kao nogometaš obilježio prvo desetljeće nakon prvog svjetskog rata. U tom vremenu bio je najbolji i najpopularniji igrač Građanskog. I šire – Zagreba i Države.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
