Pandemija opasnog koronavirusa više ili manje pogodila je razorno cijeli svijet. U prekidu su brojna sportska natjecanja, sportaši su mahom u karantenama, u nadi da će kriza proći kako bi ponovno počeli raditi ono što najbolje znaju, kako bi pred tisućama gledatelja na sportskom polju odrađivali svoj posao, za koji su astronomski plaćeni. Čak i u vremenima pandemije, koja će se itekako razorno odraziti globalno na ekonomiju, sportaši imaju primanja koja su tzv. običnim ljudima teško pojmljiva. Tko danas od takozvanih običnih građana razmišlja o milijunima eura?
Kako se u dobu korone mnogi prilagođavaju situaciji tako su to dužni činiti i nogometaši, prvenstveno oni. Zašto? Naime, oni, za razliku od liječnika, vatrogasaca, policajaca, medicinskih sestara, novinara, trgovaca…, trenutno ne rade – ništa. Doslovno ništa s obzirom kako im je svaki rad onemogućen te slobodnog vremena imaju napretek. Ne kažemo, naravno, da je igračima ugodno živjeti u toj koži, no, takva je situacija i ona se jedno vrijeme neće mijenjati.
Ništa više neće biti isto
Diljem Europe klubovi drastično režu plaće svojim igračima, bez prevelike pompe. Čine to čak i divovi kao što su Barcelona, Bayern, Juventus…, čine to i u Belgiji, u kojoj su, prema pisanju nekih belgijskih medija, čelnici klubova igrače stavili na minimalac, u iznosu od 1700 eura dok traje kriza. Tek nakon što kriza prođe razgovarat će se o svemu što su po ugovoru čelnici klubova trebali isplatiti, a zbog krize nisu mogli. U Realu zasad neće rezati plaće.
Naravno, ništa više neće biti isto, pa tako i transferi nogometaša koji su odavno probili plafon i prešli brojku od 200 milijuna, eura, naravno. Dugo vremena brazilski reprezentativac, Neymar, ostati rekorder kad je visina transfera u pitanju. Brazilac je iz Barcelone prešao u PSG za 222 milijuna eura.
Situacija u hrvatskim klubovima
Kako se igrači u najvećim europskim klubovima, i onim koji dolaze iz liga koja su usporedive s Prvom hrvatskom nogometnom ligom, odriču i do dvije trećine svojih plaća, pa i više, tako se isto očekuje i od igrača koji igraju u hrvatskim klubovima, Dinamu također. Primjerice, Rijeka i Osijek najavili su rezanja plaća svojim igračima.
Damir Mišković najavio je igračima Rijeke rezanje plaća. Igrači će prvo ostati bez trećine primanja, jednu bi dobili odmah, dok bi druga stigla po nastavku sezone. Ove uvjete prihvatili su trener Simon Rožman i njegov stručni stožer. Igrači još nisu odgovorili. Zaposlenici tvrtke Stadion Kantrida d.o.o, kao i omladinskog pogona, dobivat će do daljnjeg 4000 kuna.
Problema nije bilo ni u Osijeku jer su igrači i radna zajednica za manje od 24 sata potpisali anekse ugovora, pokazavši pritom senzibilitet uslijed aktualne izvanredne situacije.
U Hajduku zasad neće biti rezanja plaća.
S obzirom na krizu Uprava hrvatskog prvaka povukla je potez koji bi se u ovom trenutku ipak trebalo pozdraviti. Naime, odlučili su smanjiti plaće igračima, stručnom stožeru, svima u klubu koji imaju iznad 7500 kuna primanja. Prva momčad Dinama, predvođena trenerom Nenadom Bjelicom, takav je potez Uprave kluba odbila.
Bjelica, stožer i igrači prve momčadi se nisu željeli odreći dvije trećine svojih plaća. Jedna trećina bila bi isplaćena šest mjeseci nakon što se odigra prva natjecateljska utakmica. Podršku kod odbijanja ovog poteza dobili su i od Bad Blue Boysa.
Gotovo istovremeno Bjelica i igrači su dali iznos od 122.500 eura za nabavku jednog novorođenačkog respiratora za Klaićevu, jednog novorođenačkog respiratora za Petrovu i jednog respiratora te kompletnog monitoringa (sedam monitora vitalnih funkcija i jedna centralna jedinica) i jednog respiratora za Dječju intenzivnu u bolnici “Dr. Fran Mihaljević” kako bi pokazali senzibilitet za aktualnu situaciju u zemlji.
Večernji list i poveznica s Mamićem
U trenucima dok medicinske sestre za nekoliko tisuća kuna vode nadljudsku borbu s opasnim virusom, a vojnici i civilna zaštita se bore s posljedicama razornog potresa u Zagrebu, Večernji list piše članak pod naslovom: ”Velikom vođi’ iz Međugorja igrači su napokon poručili: E, nećeš, razbojniče!”
Što su su to ”velikom vođi”, a misli se na nepravomoćno osuđenog Zdravka Mamića, poručili igrači? Ništa, osim što su ostavili dojam u javnosti kako se u vrijeme krize, kakva Hrvatsku nije pogodila od Domovinskog rata, ne žele odreći plaća koje su za hrvatske prilike astronomske, za hrvatski prosjek nedokučive. Kakve veze ima Zdravko Mamić, koji već mjesecima nije u Hrvatskoj, s činjenicom da, primjerice, medicinske sestre rade za nekoliko tisuća kuna u nemogućim uvjetima i nemaju ni blizu takav vozni park kakav se može vidjeti ispred stadiona u Maksimiru kad nogometaši dolaze na trening?
Ponovimo, ne smanjuje plaće samo Dinamova uprava, već to rade i puno, puno bogatije klubovi u Europi, klubovi koji dolaze iz država u kojima jedna medicinska sestra ipak ima koliko – toliko pristojnu plaću.
‘‘Sve ovo što se trenutačno događa u Maksimiru, vjerujte, pomno je planirano, osmišljeno do zadnjeg detalja”, piše Hrvoje Delač u Večernjem listu. Nepogrešivo točno, ako ćemo ironizirati situaciju, baš u Međugorju isplaniran je potres koji je pogodio Zagreb i planirana je pandemija koronavirusa, koja je paralizirala cijeli svijet. Da to, osim Delača, znaju i ostali ”stručnjaci” i oni koji predvode borbu protiv pandemije odavno bi lijek za koronavirus bio u bolnicama.
Naravno, javna je tajna da su se pojavila pukotine u odnosu Nenada Bjelice i braće Mamić, međutim, Uprava kluba je povukla potez koji je jedini logičan u trenucima dok je klub paraliziran, dok sve stoji i dok loptu u mrežu možemo vidjeti tek na malim ekranima. Koliko je to trebao čekati Dinamo da bi smanjio plaće igračima, ako se već duže vrijeme ne igra? Kad se sezona ponovno nastavi i lopta ponovno krene s centra? Tada bi bilo prekasno i pitanje što bi se tada imalo spašavati u Maksimiru.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
