Zagrebački poduzetnik, BBB-ovac, Thomas Bauer, obratio se sugrađanima koji se ne mire s muralom Blage Zadre na čijem mjestu je nekoć bio mural “Malog princa”.
“Kičem se proglašava mural Blage Zadre koji je monokromatska, realistična interpretacija fotografije, dakle ako mi nađete kunsthistoričara koji će to proglasit kičem, vodim sve na večeru. Ostatak murala nije dovršen, pa ga nema smisla komentirat. Uz to, sve se nalazi na periferijskom betonskom podvožnjaku koji je potpuno nebitan za bilo kakvu ocjenu ljepote grada i koji nešto znači samo ljudima koji žive u blizini. Mjesec dana hračkate po BBB koji su uvijek tu kad vam treba spašavat gu*ice, radi je***** grafita.
U isto vrijeme živimo u gradu u kojem centar preko pola stoljeća izgleda kao svinjac i europski Mogadishu. U kojem je sebične stanovnike, čast izuzecima, njegovog umjetnički najvrijednijeg dijela, desetljećima bolio ku*** za arhitekturu, estetiku, identitet grada, pa čak i za životnu sigurnost prolaznika i turista. To je skandal nad skandalima i o tome ću, kao Zagrepčan i zaljubljenik u ovaj grad, pisat dok sam živ.
Pa ajmo napravit kompromis, miceki. Odreknite se dijela masne lovušture koju ćete kao potrebiti siroteki dobit za svoje peterosobne donjogradske stančuge i obnovu od potresa i idemo to uložit u murale koje će po slobodnim zidovima cijeloga grada crtat svjetski jaki umjetnici i grafiteri.
Može?”, zapitao je Bauer preko svog profila na Facebooku.
Podsjetimo, nedavno je, kako smo već pisali, umjesto Malog princa, simbola djetinjstva i ljubavi, u zagrebačkog Dubravi osvanuo mural koji prikazuje tenk, trobojnicu i ratnika – Blagu Zadru, koji je svojim djelom utjelovljenje nesebične ljubavi. Mural je napravljen prema fotografiji Miše Lišanina, a izradili su ga Bad Blue Boysi.
Tko je Blago Zadro?
16. listopada 1991. u Vukovaru je poginuo Blago Zadro, jedan od najvećih junaka Domovinskog rata i zapovjednik obrane Borova Naselja.
Legendarni heroj sa Trpinjske ceste rođen je 31. ožujka 1944. u srcu Hercegovine, u Donjim Mamićima. Godine 1954. njegovi roditelji, Mila i Jozo Zadro, odlučili su se preseliti u Vukovar. S djecom su bili podstanari tri godine, živjeli su u jednoj sobi. Ali, radeći i polažući nadu u vjeru i Boga, izgradili su svoju kuću.
Budući da su došli u izrazito miješanu projugoslavensku sredinu, obitelj Zadro je odmah upadala u oči zbog odlazaka u crkvu i otvorenog hrvatstva. Provokacije su Blagi Zadri kao dječaku jako smetale te je zbog toga ulazio u konflikte s ostalim dječacima, posebno kad bi ga provocirali prilikom odlaska na ponoćku ili povratka s ponoćke. Članovi obitelji Zadro išli su čak sedam kilometara do crkve i nazad na ponoćku, i to pješice.
Stoga se Blago Zadro, nakon osnivanja stranaka, uključio u rad HDZ-a. Osnivao je ogranke HDZ-a po istočnoj Slavoniji, a predsjednik HDZ-a Borovo Naselje postao je u ožujku 1990. Promijenio je ime svoje Mjesne zajednice ‘Bratstvo i jedinstvo’ u Mjesnu zajednicu ‘Alojzije Stepinac’.
Kad je bilo jasno da će JNA i Srbija, uz pomoć Srba u Hrvatskoj, napasti Hrvatsku, Blago Zadro počeo je raditi na organizaciji obrane Borova Naselja, odnosno Vukovara. Pokolj nad hrvatskim policajcima u Borovu Selu, 2. svibnja 1991., označio je početak rata u istočnoj Slavoniji. Istoga dana Blago Zadro podiže barikade kako ne bi prošli tenkovi JNA kroz Borovo Naselje.
Kad su četnici i JNA 4. srpnja 1991. izvršili opći napad na Vukovar, pod zapovjedništvom Blage Zadre na Trpinjskoj cesti su uništeni deseci tenkova JNA. Otad se Trpinjska cesta zove ‘groblje tenkova’.
Poginuo je od neprijateljskog rafala 16. listopada 1991. Pokopan je na tajnoj lokaciji, a Zapovjedništvo obrane grada i njegovi suborci te sinovi tajili su danima da je Blago Zadro poginuo, kako neprijatelj ne bi saznao.
Njegov sin Robert Zadro, legendarni zapovjednik ‘Turbo voda’, nakon što je pao Vukovar, s još četvoricom prijatelja odlučio je da se neće predati. Kroz nekoliko dana probio se s prijateljima do slobodnog Nuštra. Robert Zadro je početkom travnja 1992. želio izvršiti očevu želju da se pomogne rodnoj Hercegovini, ako bude napadnuta. Otišao je pomoći Hercegovini i poginuo u bitki za Kupres, 10. travnja 1992. Sa sobom je nosio i očevu fotografiju.
Kad je Hrvatska vojska oslobodila Knin, u ladici ratnog zločinca Mile Martića, predsjednika fašističke ‘srpske krajine’, uz papire, pronađene su i fotografije oca i sina Zadre.
Njihova tijela su poslije identificirana i pokopana uz sve vojne počasti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
