Život piše romane: Priča 21-godišnjeg Tomislava Pucara jedan je od brojnih primjera koliko je velikosrpska agresija utjecala na hrvatski sport!

Foto: Snimka zaslona

Tomislav Pucar, mladi hrvatski stolnotenisač rođen u Puli porijeklo vuče iz Vukovara. Herojskog grada koji stradao u Domovinskom ratu, ali i koji je tijekom tromjesečne opsade obranio Hrvatsku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pucar je bio prvo ime stolnoteniskog SP-a do 21 godine u ruskom Sočiju osvojivši pojedinačno zlato i srebro u parovima. Dovoljno za zaključak, pred Pucarom je velika budućnost, posebno ako tako nastavi, bez obzira čekali ga ili ne novinari u zračnim lukama, ako je sam zadovoljam sobom potpuno je nebitno što novinari misle o razvoju njegove karijere.

Naime, neki mediji žele Pucara proglasiti uspješnim jer su ga u zračnoj luci dočekali novinari, što je apsurd. Koliko se stvari u Hrvatskoj, nevezano sad uz sport, događa, a da prolaze ispod novinarskog radara, jednim dijelom čak i namjerno? Glavni cilj 21-godišnjeg Hrvata je nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju za tri godine, naravno, i lov na medalje.

Priča dvadesetjednogodišnjeg 196 centimetara visokog stolnotenisača, koji se rodio u Puli, gdje je i pohađao osnovnu školu, nakon čega se preselio u Zagreb, dovoljna je za snimanje kakvog filmskog spektakla. Iako nije jedina, s obzirom na sve što se u hrvatskoj bližoj ili daljoj hrvatskoj povijesti događalo puno je sportaša, da se sada ograničimo samo na sport, o kojima bi se mogli snimiti filmovi i čije su priče inspirativne, dokaz u prilog tezi kako život piše najljepše, ponekad i najtužnije, romane. Koliko je hrvatskih sportaša zbog velikosrpske agresije bilo prognano iz svojih domova, a naposljetku su ipak uspjeli te su postali poznati čak i u međunarodnim realacijama? Luka Modrić, Dejan Lovren, Ivan Ljubičić, Damir Martin…, da ne nabrajamo jer bit će prilike, iskusili su što znači rat i život u progonstvu te osobni gubitak dragih ljudi.  Ponekad je lakše preživjeti, puno je teže nastaviti živjeti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kad smo spomenuli Tomislava Pucara recimo kako se mladić vratio u Zagreb nakon cjelodnevnog leta iz Sočija preko Moskve i Münchena. Na obalama Crnog mora Pucar je osvojio dvije medalje, pojedinačno zlato odnosno srebro u parovima na EP-u do 21 godine. Veliki je to uspjeh, iako je objektivno bio favorit u svim mečevima, no, zato pritisak nije bio ništa manji.

Životna priča Tomislava Pucara zapravo je nešto drugačija od prosječne priče prosječnog mladića od svojih dvadesetak godina, iako se rodio u slobodnoj Hrvatskoj, daleko od jeke topova i tutnjave tenkova, rat je na njegovu obitelj ostavio veliki trag, porijeklom iz Vukovara djed mu je stradao na Ovčari i bio žrtva genocida u Vukovaru, dok mu otac čuva predsjednicu Republike Hrvatske. S obzirom na godine ipak je imao tu sreću da i osobno izbjegne užas koji su prošli neki hrvatski sportaši, od kojih smo neke i spomenuli.  Međutim, tragovi su ostali.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.