Loubna, obraćenica na kršćanstvo, i njen suprug Kamal sklopili su brak uz skromnu svečanost u konferencijskoj dvorani jedne skupine za zaštitu ljudskih prava u glavnom gradu Maroka, ignorirajući prijetnje ljudi iz njihovog konzervativnog rodnog grada na sjeveru ove muslimanske kraljevine.
Par pripada manjinskoj zajednici koja se obratila na kršćanstvo i koja traži pravno priznavanje njihovog braka. Islam je državna religija u pretežno sunitskom Maroku, gdje se jedino muslimanski i židovski brakovi smatraju zakonitima.
„Od sada moram nositi nikab (veo koji prekriva lice) ako želim šetati ulicama moga rodnog grada,“ rekla je Loubna nakon vjenčanja.
Malu židovsku zajednicu, koja u Maroku postoji već nekoliko stoljeća, ustav priznaje kao dio marokanskog identiteta. Približno 3.000 Židova ima svoje sudove koji odlučuju o pitanjima u vezi osobnog statusa, nasljedstva i obreda sahrane.
„Tražimo od države da nam osigura ravnopravan položaj s marokanskim Židovima,“ rekao je Chouaib El Fatihi, koordinator kršćanskog odbora pri Marokanskoj udruzi za promicanje vjerskih prava i sloboda.
„Tražimo da nas se prizna kao marokanske kršćane i da dobijemo pravo na zakonito sklapanje braka i obred sahrane u skladu s našom vjerom,“ priopćio je El Fatihi.
Po zakonu, jedino je inozemnim kršćanima dopušteno zajedničko bogoslužje u crkvama, koje su uglavnom izgrađene za vrijeme francuske kolonizacije, dok je za prozelitizam predviđena kazna do tri godine zatvora.
Diskriminacija i rizik
Adam Rabati i njegova žena Farah Tarneem, kršćanski par, odbili su se vjenčati prema marokanskom obiteljskom zakonu koji se temelji na šerijatu.
Par živi u predgrađu Rabata u stanu koji je pretvoren u crkvu, gdje primaju obraćenike.
„Izlažemo se riziku da budemo optuženi za bludništvo, što je kažnjivo prema kaznenom zakonu,“ tvrdi Adam, koji nema zakonit vjenčani list.
Farah, koja se na kršćanstvo obratila prije dvije godine, kaže da je za dobivanje vjenčanog lista potrebno obaviti obrede koji se kose s njihovom vjerom.
„Izloženi smo diskriminaciji jer nas vlasti ne žele priznati kao marokanske kršćane, što potpomaže pritisak okoline i uznemiravanje na osnovi naše vjere,“ izjavila je Farah.
Lokalni čelnici procjenjuju da izvorna kršćanska zajednica broji više od 50.000 članova, no ne postoje nikakve službene statistike.
Neposredno nakon prosvjeda „Arapsko proljeće“ iz 2011. godine, Maroko je usvojio novi ustav koji jamči vjersku slobodu i slobodu izražavanja. Zemlja se također prikazuje kao oaza vjerske tolerancije, nudeći afričkim i europskim muslimanskim propovjednicima učenje o umjerenom islamu s ciljem suzbijanja ekstremizma.
„Vlasti trebaju prestati dvolično govoriti o vjerskim pravima,“ rekao je Mohamed Nouhi, vođa Marokanske organizacije IMDH za zaštitu prava.
Godišnje Međunarodno izvješće američkog Državnog tajništva o vjerskoj slobodi kritizira Maroko zbog ograničenja koja su nametnuta izvornim kršćanima, šijitskim muslimanima i bahaistima.
Odgovarajući na zahtjev Reutersa za očitovanje na redovnoj tiskovnoj konferenciji, glasnogovornik vlade Mustapha El Khalfi izjavio je da je Maroko zemlja u kojoj vladaju vjerska tolerancija i vjerske slobode.
„Izvješće američkog Državnog tajništva sadrži neispravne navode i prosudbe koji se ne temelje na znanstvenim podacima,“ dodao je El Khalfi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
