Dijanović o Davosu: Transhumanističke ideje nisu ništa drugo nego rebrendirana eugenika

Čelnici mnogih država i drugi istaknuti pojedinci našli su se u Davosu kako bi na Svjetskom ekonomskom forumu raspravljali o „gorućim problemima“. Rizici za okoliš dominiraju Izvješćem o globalnim rizicima Svjetskog ekonomskog foruma za 2022. Rizici povezani s klimatskim promjenama također predstavljaju tri najveća rizika po ozbiljnosti u sljedećih deset godina. Manje od 16% ispitanika u Globalnoj anketi o percepciji rizika „optimistično“ je ili „pozitivno“ o izgledima za svijet. Klaus Schwab, osnivač Svjetskog ekonomskog foruma, svojedobno je najavio da će „četvrta industrijska revolucija dovesti do spajanja našeg fizičkog, digitalnog i biološkog identiteta“, piše Davor Dijanović u svojoj kolumni za Hrvatski tjednik koju prenosi HKV.

Posthumanistički futurizam

Političari koji slijede agendu Svjetskog ekonomskog foruma inspirirani su posthumanističkim futurizmom. Tako savjetnik Svjetskoga ekonomskog foruma Yuval Noah Harari predviđa budućnost u kojoj ljudi imaju kibernetski organizam. Ideja vodilja je da se, kako bismo preživjeli, trebamo pripremiti za dehumanizaciju.

„Sveprisutno mobilno superračunalo. Inteligentni roboti. Samovozeći automobili. Neuro-tehnološka poboljšanja mozga. Genetičko uređivanje. Dokazi dramatičnih promjena su posvuda oko nas i događaju se eksponencijalnom brzinom“, stoji na stranici Svjetskoga ekonomskog foruma na kojoj se govori o knjizi „Četvrta industrijska revolucija“ KIausa Schwaba. On je uvjeren da smo na početku revolucije koja iz temelja mijenja način na koji živimo, radimo i odnosimo se jedni prema drugima.

>Dijanović: Globalisti sanjaju o ‘zamjeni ljudi’ – zadnji stadij progresističkog ludila?

„Prethodne industrijske revolucije oslobodile su čovječanstvo životinjske sile, omogućile masovnu proizvodnju i donijele digitalne mogućnosti milijardama ljudi. Ova Četvrta industrijska revolucija je, međutim, bitno drugačija. Karakterizira ju niz novih tehnologija koje stapaju fizički, digitalni i biološki svijet, utječu na sve discipline, gospodarstva i industrije, pa čak i izazivaju ideje o tome što znači biti čovjek“, stoji uz opis Schwabove knjige.

”Živimo u vremenu velikih obećanja i velikih opasnosti”

Nastali pomaci i poremećaji znače da živimo u vremenu velikih obećanja i velikih opasnosti. Svijet ima potencijal za povezivanje više milijardi ljudi s digitalnim mrežama, dramatično poboljšanje učinkovitosti organizacija, pa čak i Davosupravljanje imovinom na načine koji mogu pomoći u regeneraciji prirodnog okoliša, potencijalno poništavajući štetu prethodnih industrijskih revolucija.

>Skandalozne teze savjetnika Klausa Schwaba, Hararija: Svijetu ne treba velika većina populacije

Međutim, Schwab također ima ozbiljne brige: organizacije se možda ne će moći prilagoditi; vlade bi mogle propustiti primijeniti i regulirati nove tehnologije kako bi iskoristile njihove prednosti; promjena moći stvorit će važne nove sigurnosne probleme; nejednakost može rasti, a društva bi mogla postati fragmentirana.

Schwab stavlja najnovije promjene u povijesni kontekst, ocrtava ključne tehnologije koje pokreću ovu revoluciju, raspravlja o glavnim utjecajima na vlade, tvrtke, civilno društvo i pojedince te predlaže načine za odgovor.

U središtu njegove analize je uvjerenje da je Četvrta industrijska revolucija pod kontrolom svih nas sve dok smo u mogućnosti surađivati između zemljopisnih područja, sektora i disciplina kako bismo iskoristili prilike koje ona pruža. Schwab posebice poziva vođe i građane da „zajedno oblikuju budućnost koja funkcionira za sve stavljajući ljude na prvo mjesto, osnažujući ih i neprestano se podsjećajući da su sve ove nove tehnologije prije svega alati koje su izradili ljudi za ljude“.

Schwabova knjiga objavljena je 2016. godine, a u međuvremenu globalistički su krugovi dodatno osnažili agendu transhumanizma.

Tko smo onda mi?

Pred dvije godine Henry Kissinger je zajedno s Ericom Schmidtom i Danielom Huttenlocherom napisao knjigu „The Age of AI: And Our Human Future“. U uvodu knjige autori podsjećaju na to da je čovječanstvo tijekom svoje povijesti iskusilo niz tehnoloških promjena, no tehnologija je rijetko suštinski transformirala društvenu i političku strukturu naših društava.

Češće se događalo da postojeći okviri, kroz koje određujemo naš društveni svijet, prihvaćaju i apsorbiraju Bog i znanostnovu tehnologiju, razvijajući se i inovirajući unutar već prepoznatljivih kategorija. Automobil je, primjerice, zamijenio konja bez prisiljavanja na potpunu promjenu društvene strukture.

Umjetna inteligencija obećava da će transformirati sva područja ljudskog iskustva

S druge strane, ističu autori, umjetna inteligencija obećava da će transformirati sva područja ljudskog iskustva, a jezgra njegovih transformacija će se na kraju dogoditi na filozofskoj razini, pri čemu će se transformirati način na koji ljudi razumiju stvarnost, kao i našu ulogu u njoj.

U sadašnjem trenutku, djelomični kraj pretpostavljene superiornosti ljudskog razuma, zajedno s proliferacijom strojeva koji mogu parirati ili čak prevladati ljudsku inteligenciju, obećava transformacije potencijalno dublje i od onih iz Prosvjetiteljstva, smatraju autori.

„Čak i ako napredak u umjetnoj inteligenciji ne proizvede opću umjetnu inteligenciju (AGI, Artificial General Intelligence) – tj. softver koji je sposoban za obavljanje bilo kojeg intelektualnog zadatka na razini čovjeka, kao i sposobnost povezati zadatke i koncepte iz različitih disciplina – pojava umjetne inteligencije će promijeniti koncept stvarnosti kakvo čovječanstvo ima, pa samim tim i samo sebe.

Napredujemo prema velikim dostignućima, ali ta dostignuća trebala bi potaknuti filozofsko razmišljanje. Četiri stoljeća nakon što je Descartes objavio svoju maksimu, postavlja se pitanje: ako umjetna inteligencija ‘misli’ ili se približava razmišljanju, tko smo onda mi?“.

Mnogi kritičari tzv. u transhumanizmu vide distopijsku ideju prema kojoj će u budućnosti postojati superelite i njihovi robovi.

Ima li nade?

U knjizi „Homo deus: kratka povijest sutrašnjice“ globalistički glasnogovornik i savjetnik Svjetskoga ekonomskog foruma Yuval Harari vrlo jasno donosi projekcije budućnosti:

„Na početku dvadeset prvog stoljeća vlak napretka ponovno polazi s kolodvora – i vjerojatno će biti posljednji vlak koji će ikad napustiti postaju zvanu Homo sapiens. Oni koji ga propuste nažalost ne će dobiti novu priliku. Da biste osigurali mjesto u tom vlaku, morate dobro razumjeti tehnologiju dvadeset prvog stoljeća, posebice moć Umjetna inteligencijabiotehnologije i računalnih algoritama.

Te su sile mnogo moćnije od pare i telegrafa i ne će se upotrebljavati samo za proizvodnju hrane, tkanina, vozila i oružja. Glavni proizvodi u dvadeset prvom stoljeću bit će tijela, mozgovi i umovi, a jaz između onih kojih znaju projektirati tijela i mozgove te onih koji to ne znaju bit će mnogo veći od jaza između Dickensonove Britanije i Mahdijeva Sudana.

Zapravo će biti veći jaz nego između sapiensa i neandertalaca. U dvadeset prvom stoljeću oni koji se ukrcaju na vlak napretka steći će božanske sposobnosti stvaranja i razaranja, a oni koji će ostati iza suočit će se s izumiranjem“.

”Današnje transhumanističke ideje nisu ništa drugo nego rebrendirana eugenika”

Današnje transhumanističke ideje nisu ništa drugo nego rebrendirana eugenika kao pseudoznanost koja je direktno suprotstavljena kršćanstvu koje je prvo inauguriralo ideju dostojanstva svake ljudske osobe.

U članku „Tehnika i etika“ hrvatski povjesničar i filozof dr. Milan Šufflay još je daleke 1924. godine ustvrdio da između napretka znanosti i napretka etike nema razmjera. Moderna tehnika prema Šufflayu u rukama je divljaka, a bijela rasa – pijana od nacionalizma i drugih predrasuda – sjedi na prekrasnom automobilu koji strahovitom brzinom juri u propast. Na kraju spomenutog članka Šufflay pesimistički zaključuje: „Potrebna bi bila ravnoteža između znanstvene spreme ljudi i njihove umne i moralne spreme. Ali tehnički progres neprispodobivo je brži od etičkog progresa. I zato nema nade”.

Šufflayevom zaključku teško bismo imali što za dodati…

O autoru:

* Davor Dijanović hrvatski je novinar, kolumnist, povijesni istraživač, geopolitički analitičar i publicist. Četrnaest godina iskustva u online i tiskanom novinarstvu te digitalnim platformama. U rodnom Bjelovaru završio je opću gimnaziju, a na Libertas međunarodnom sveučilištu u Zagrebu magistrirao međunarodne odnose i diplomaciju. Završio je Londonsku školu za odnose s javnošću, smjer Odnosi s javnošću i upravljanje reputacijom, a na Učilištu Petar Zrinski edukaciju za specijalista digitalnog marketinga. Od 2008. do danas objavio oko 1500 novinskih i publicističkih priloga o temama iz područja politike, geopolitike, povijesti i kulture te nekoliko preglednih odnosno stručnih radova. Posebna područja njegova interesa su: suvremena povijest, geopolitika, odnosi velikih sila i međunarodna sigurnost. Autor je knjige “Hrvatska u žrvnju Jugosfere” (2015.) i voditelj podcasta Geopolitički objektiv. U sezoni 2021. – 2022. vodio emisiju „Argumenti“ na Hrvatskom katoličkom radiju. Oženjen, otac četvero djece.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.