Događaji u svijetu koji su po našem mišljenju obilježili 2023. godinu: izraelsko palestinski sukob, pro-life predsjednik Argentine …
Potres u Turskoj i Siriji
Početak godine obilježila je, na žalost, teška prirodna katastrofa. Katastrofalni potresi pogodili su 6. veljače Tursku i susjednu Siriju te odnio preko 15000 života. Prvi razorni potres s epicentrom u jednom od najstarijih gradova na svijetu, Gaziantepu na jugu Turske, magnitude 7,8 prema Richteru, dogodio se u 4.17 po lokalnom vremenu na dubini od 18 kilometara. Zatekao je ljude na spavanju i brojne zgrade sravnio sa zemljom.
Potres u Turskoj i u Siriji: Više od 3.000 mrtvih, potraga za preživjelima i noću
U 13.24 isto je područje pogodio još jedan razorni potres magnitude 7,5 prema Richteru. Tek taj je uzrokovao katastrofu – srušile su se zgrade koje su teško oštećene u prvom udaru. Brojni gradovi doslovno su nestali.
Caritas
Hrvatski je Caritas zaključio 8. svibnja humanitarnu akciju „Potres u Turskoj i Siriji – Vrijeme za pomoć“ koja je bila pokrenuta odmah nakon potresa. Ukupno se u Tursku i Siriju poslalo 1.397.495,31 eura.
Potres je u Turskoj izazvao aferu oko nesavjesne gradnje. Naime, desetak osoba iz građevinskog sektora uhićeno je u Turskoj nakon urušavanje tisuća zgrada u potresu. Potres je tako razotkrio nesavjesnu gradnju i nepoštivanje zakonskih propisa u gradnji.
U Turskoj počela uhićenja građevinara zbog urušavanja zgrada u potresu
Krunidba kralja Charlesa III
Krunidba britanskog kralja Charlesa III. održala se 6. Lipnja. Ceremonija će biti manje ekstravagantna od ceremonije njegove majke prije 70 godina zbog krize s kojom se nose mnogi Britanci.
Slavlje je trajalo tri dana. Prvog dana održala se ceremonija krunidbe, predvodio ju je nadbiskup Canterburyja Justin Welby.
Charles i njegova supruga Camilla, kraljica supruga, stigli su u Westminstersku opatiju u povorci iz Buckinghamske palače, poznatoj kao Kraljeva povorka.
Kralj i kraljica su se zatim, s članovima kraljevske obitelji, nakon povratka s ceremonije krunidbe pojavili na balkonu Buckinghamske palače kako bi zaključili događanja dana.
Proslava je završila neradnim ponedjeljkom uz akciju “The Big Help Out” čiji je cilj “okupiti zajednice i stvoriti trajno volontersko naslijeđe od krunidbenog vikenda”.
Ceremoniji u Westminsterskoj opatiji nazočilo je oko 2300 uzvanika, među njima članovi kraljevske obitelji i predstavnici iz 203 zemlje, od kojih oko 100 predsjednika država.
Ruska agresija na Ukrajinu ušla u fazu pozicijskog ratovanja
Ulaskom rata Rusije i Ukrajine u drugu godinu postalo je jasnije da ni jedna strana nema snage za preokret ili konačnu pobjedu. Čini se kako je toga odavno svjestan Zapad, prije svega SAD i EU, koji se otvoreno zauzimaju za prekid rata i početak pregovora Kijeva i Moskve. Ekonomske sankcije nisu slomile Putinov režim, a zapadna vojna i financijska pomoć Ukrajini nije osigurala oslobađanje okupiranih područja.
Zamor i zastoj na bojišnici
Situaciju je u studenom, na Z1, sažeo stručnjak za sigurnosnu politiku Gordan Akrap:
“Jednostavno je došlo do zamora i zastoja na bojišnici jer aktivnosti nisu donijele rezultate koje su brojni očekivali. Razlozi su brojni i složeni. Ali i dalje sam optimist a će Ukrajina, kad se stvore određeni uvjeti – smoći snage da povrati okupirana područja.”
Pored stanja na terenu i izmijenjene vanjskopolitičke situacije, Ukrajinu muče i unutarnje podijele. Tako je i ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenskij postao meta sve jačih kritika vojnih i civilnih dužnosnika u vlastitoj zemlji.
Razlog tomu su, kako se čini, ponajprije njegova sklonost da situaciju na bojišnici Zapadnim partnerima i javnosti prikazuje na nedovoljno realističan način, kao i njegovo držanje pred sam početak rata.
Kritike Zelenskom iz Ukrajine
Nasuprot optimizmu Zelenskog, zapovjednik ukrajinskih oružanih snaga Valerij Zalužnij je u intervjuu za The Economist iz studenog ustvrdio kako su Ukrajinci ‘kao i u Prvom svjetskom ratu, dosegli tehničku razinu koja nas stavlja u pat poziciju’ i da bi za ukrajinsku pobjedu nad Rusijom bila potrebna čudesna oružja, ‘nešto kao kineski barut.’
Vladimir Zelenskij u problemima: Trpi žestoke kritike kod kuće, a i situacija na bojištu nije bajna
Gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko istakao je kako se “ljudi pitaju, kako to da nismo bili bolje pripremljeni za rat. Kako to da je Zelenskij do zadnjeg trenutka poricao kako će do rata doći. Ili kako je bilo moguće da Rusi tako brzo dođu nadomak Kijeva. U opticaju je bilo mnogo informacija, koje nisu odgovarale stvarnosti.”
Pritom, Kličko referira na činjenicu da je izvorni stav Zelenskog spram Rusije bio konsilijaran, odnosno kako on nije vjerovao da će doći do invazije u veljači 2022., što je dovelo do stanovite vojne nepripremljenosti u prvim danima rata.
Također, podrška Ukrajini je oslabljena izbornim uspjesima Geerta Wildersa u Nizozemskoj i Roberta Fica u Slovačkoj – obojice političara nesklonih bezrezervnoj podršci ukrajinskim ratnim naporima.
Ukrajina pozvana na pristupne pregovore u EU
Međutim, Ukrajina je krajem godine ubrojala i neke vanjskopolitičke uspjehe.
Europska unija otvorila je 14. prosinca pretpristupne pregovore s Ukrajinom nakon što je Viktor Orban, koji se tomu protivio, napustio prostoriju u kojoj su članovi Europskog vijeća glasovali.
EU otvara pristupne pregovore s Ukrajinom, Mađarska nije koristila veto
Na koncu, zaključak bilanse ukrajinskog ruskog rata za prošlu godinu jest da su stvari došle na mrtvu točku, jer pomoć u oružju nije dovoljna za presudna ofanzivana djelovanja protiv Rusa.
Podsjetimo, cilj Ukrajinaca oslobođenje je cjelokupnog teritorija koji je pod ruskom okupacijom.
Jesu li pregovori s Rusima mogući?
U tom smislu, kritičari pomoći Ukrajini na Zapadu ističu kako bi oni trebali sjesti s Rusima za pregovarački stol i pokušali očuvati ono što su do sad postigli. Međutim problem je to što su ruski ratni ciljevi jednako beskompromisni. Na tradicionalnoj konferenciji za medije održanoj 14. prosinca, Vladimir Putin ih je jasno definirao:
“Mir ćemo postići tek kad ostvarimo ciljeve, a oni se nisu promijenili. Moramo denacificirati Ukrajinu i pobijediti. Ona je oduvijek bila proruska, ali su se umiješali Amerikanci i potpiruju sukob. Njihovo oružje, kao i oružje Zapada, neće vječno dolaziti besplatno u Ukrajinu, koja svojim postupcima ide prema samouništenju.”
Kako oni koji prate situaciju u Ukrajini znaju, izraz “denacifikacija” označava ukljanjanje ukrajinskog identiteta svim sredstvima s cijelog teritorija Ukrajine. Otud, teško da ćemo i u idućoj godini vidjeti naznake diplomatskog rješenja ove krize.
Napad Hamasa na Izrael 7. listopada
Napad Hamasa na kibuce i druge civilne i vojne ciljeve na jugu Izraela od 7. listopada ostavio je 1,200 poginulih, od toga 859 civila. Svijet su obišle scene nezapamćenog masakra te se uvriježilo mišljenje kako je ovaj napad svojevrsni izraelski 9/11.
Nakon napada Hamasa izbio sukob između Izraela i Palestinaca, stotine mrtvih
Šokantni prizori
Kako su napadači snimali sve što su činili, neki od video zapisa obišli su svijet, a poseban šok izazvao je pokolj na glazbenom festivalu Nova, gdje je ubijeno 364, a zarobljeno 40 civila i pripadnika sigurnosnih snaga.
Izrael je odgovorio napadom na pojas Gaze, koji još uvijek traje, i gdje se broj žrtava prema nekim procjenama do danas popeo na 20,057 mrtvih. Treba imati na umu kako podaci iz Gaze dolaze iz zvaničnih palestinskih izvora koji su zapravo istovjetni s Hamasom, jer je riječ o jedinoj političkoj opciji na vlasti. Stoga ih neki promatrači ne smatraju pouzdanima.
Analize uzroka krize koja je destabilizirala Bliski istok i ima nesagledive posljedice na sigurnosno-političku situaciju u cijelom svijetu, dovele su do toga da u središte pozornosti dođe i ideologija Hamasa. O tome je na podcastu 55 minuta kod dr. Željke Markić govorio i Boris Havel.
Havel: Hamas se skriva iza civila i pobjeđuje u javnosti jer se prikazuju kao žrtve
Vjerski rat
Istaknuvši kako je Hamas podružnica Muslimanskog bratstva, dodao je:
“Hamas je opaka i sadistička organizacije. Posebno jezivo je da Hamas svoje ciljeve i metode objavljuje javnosti. Osnovan je krajem 80-ih godina kao palestinski ogranak Muslimanskog bratstva, džihadističke opasne skupine. Osnovana je u Egiptu 1928. u čijem osnivanju je sudjelovao Hadži Mohammeda Amina al-Husseini, jeruzalemski muftija koji je pokrenuo niz pogroma protiv Židova, prije nego je osnovana država Izrael.”
“On i njegovi sljedbenici su ubijali Židove 20-tih i 30-tih godina, a Izrael je osnovan 1948., nakon 2. svjetskog rata i holokausta. Hadži Mohammeda Amina al-Husseini je s bosanskim muslimanskim prvacima osnovao Handžar diviziju 1943. To je bila prva SS divizija bez Nijemaca, koja nije bila dio NDH, već dio ambicije da se bosanski muslimani odvoje od NDH i stave izravno pod Njemačku državu.”
“Muslimansko bratstvo je 1987. osnovano u pojasu Gaze. Hamas je 1988. objavio svoju Povelju odmah prevedenu na Hebrejski, Engleski i druge jezike. U njoj piše da je Palestinko pitanje vjersko pitanje koje se može riješiti samo džihadom. Izrijekom piše: Ono se ne može riješiti pregovaranjem. To je prvi put tako artikulirano.”
Havel tu ističe ono što sve više postaje jasno promatračima izraelsko-palestinskog sukoba, naime to da je on potaknut religijskim motivima. Kako oko religijskih načela nema rasprave, veoma je teško vidjeti kako se situacija može riješiti diplomatskim putem.
Prekinuto približavanje Izraela i arapskih država
Napad Hamasa dogodio se uoči zaključenja tzv. “Abrahamovih sporazuma”, odnosno serije diplomatskih sporazuma između Izraela i arapskih država (Maroka, Sudana, Ujedinjenih arapskih emirate i Bahraina) za koje se držalo kako otvaraju put stabilizaciji situacije na Bliskom istoku.
Neke od stranki do danas su se, nakon 07. listopada, povukle iz sporazuma.
Izraelska opsada Gaze još traje uz velike ljudske, osobito civilne žrtve, zbog toga što je riječ o iznimno gusto naseljenom području, ali i zbog toga što su Hamasovi borci isprepleteni s civilima.
Antisemitski ispadi na Zapadu
U tom je smislu krajem listopada situaciju opisao vojni analitičar Marinko Ogorec:
“Što se tiče Pojasa Gaze, problem je katastrofalan, a bit će nažalost još gore. Izrael je očito počeo s kopnenom invazijom, bojim se da će samo rasti broj kolateralnih žrtava. Kad krene ovakva kopnena operacija, sve se može očekivati. Izrael se namjerio riješiti svoje ratne ciljeve, nije za očekivati lijepu situaciju. Civili se tamo nemaju kamo maknuti, zatvoreni su na tom prostoru. Egipat ih ne prima.”
“Hamas koristi vlastite civile kao živi štit, to je sad nažalost vidljivo. Ako ispod bolnice imate stožer i infrastrukturu terorista, onda i bolnica postaje legitimni cilj, to je nažalost tako u ratnim djelovanjima.”
Na koncu sukob na Bliskom istoku doveo je do političkih podijela i na Zapadu, gdje je podrška Palestincima među lijevo orijentiranim studentima otišla u pravcu antisemitskih ispada kakvi nisu viđeni u Europi i SAD-u od tridesetih godina prošlog stoljeća.
Libertarijanac i pro-lifer Javier Milei postao je argentinski predsjednik
U nedjelju, 19. studenog, Argentinci su za novog predsjednika bili izabrali desnog libertarijanca Javiera Mileia. Milei, koji se uzdigao na valu bijesa glasača spram političkog mainstreama, osvojio je mandate s boljim rezultatom od očekivanog: dobio je nekih 56% glasova nasuprot nešto preko 44% u korist njegovog protivnika, ministra ekonomije i peronista Sergia Masse, koji je priznao poraz.
Pobjeda libertarijanca Javiera Mileia na argentinskim predsjedničkim izborima
“Dekadentni model došao je kraju, nema više povratka”, izjavio je Milei u prkosnom govoru nakon objave rezultata, ističući istodobno izazove koji ga čekaju. “Pred nama su monumentalni problemi: inflacija, nezaposlenost i siromaštvo”, rekao je. “Situacija je kritična i nema mjesta mlakim, polovičnim mjerama.”
Milei se obvezao na provođenje ekonomske šok terapije. Njegovi planovi uključuju zatvaranje središnje banke, ukidanje pezosa i rezanje davanja – potencijalno bolne reforme koje su naišle na podršku birača, bijesnih zbog porazne ekonomske situacije.
Pobjeda pedesettrogodišnjeg ekonomista i bivšeg TV komentatora prekinula je hegemoniju dvije vodeće političke snage na ljevici i desnici – peronista koji su dominirali argentinskom politikom od četrdesetih godina prošlog stoljeća, i glavne oporbe, Zajedno za promjenu, koja predstavlja konzervativni blok.
Liberalni pro-life stav
Milei je također uvjereni protivnik pobačaja. U intervju s Tuckerom Carlsonom argumentirao je taj svoj stav. Na Carlsonovo pitanje, zbog čega se protivi pobačaju, Milei je odgovorio:
“Zbog toga što, kao netko tko vjeruje u liberalizam – rekao bih da sam libertarijanac, jer na engleskom riječ ‘liberal’ znači nešto drugo, stoga bih rekao:”Kao libertarijanac” – vjerujem kako liberalizam podrazumijeva neograničeno poštovanje spram tuđeg života, što je pak ukorijenjeno u načelu izostanka agresije (‘non-aggression principle’) te zaštite života, slobode i privatne imovine.”
Imajući u vidu Mileiovo razumijevanje braka (“ugovor”, a ne “institucija”) i LGBTIQ prava, poput slobodne izmijene rodnog identiteta (“svatko se ima pravo identificirati kako hoće”), treba imati u vidu kako bi on u budućnosti mogao neugodno iznenaditi one koji ga vide kao saveznika u svom protivljenju pravu na pobačaj i s tim usko povezanim problemima poput LGBTIQ prava.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
