Hrvati će u novom sazivu srbijanskog parlamenta biti bez predstavnika. Odlučili su tako građani Srbije na nedjeljnim parlamentarnim izborima. Lider Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) i bivši ministar za ljudska i manjinska prava u Vladi Srbije Tomislav Žigmanov, suprotno očekivanjima i vlastitim najavama, nije osvojio mandat. Njegova stranka (DSHV) nastupila je u koaliciji s bošnjačkom strankom Pravda i pomirenje pokušavajući koalicijskom sinergijom doskočiti nepravednom izbornom zakonu u Srbiji koji nije blagonaklon prema manjinama.
Inače, na izborima je premoćno pobijedio Vučićeva Srpska napredna stranka (SNS) s preko 46% potpore birača, dok je na drugom mjestu oporbeni savez “Srbija protiv nasilja” s oko 23%.
Hrvati u Srbiji
Hrvata u Srbiji živi oko 60.000 te će svi oni u budućem sazivu srbijanskog parlamenta ostati nepredstavljeni.
Komentirajući izbore u Srbiji ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman nije krio razočaranje.
„Mi nismo zadovoljni s položajem hrvatskog naroda u Srbiji”, izjavio je Grlić Radman.
Također, naglasio je da Hrvatska želi zajamčeno mjesto u srbijanskom parlamentu za pripadnika hrvatske manjine te se zapitao zašto Hrvati u Srbiji nemaju barem približno jednak tretman kao Srbi u Hrvatskoj.
„Ako je Hrvatska zajamčila tri mjesta u Hrvatskom saboru srpskoj manjini mi isto tako također očekujemo jednaka prava za hrvatsku manjinu” u Srbiji, rekao je Grlić Radman te dodao: „Hrvatsko mjesto bi trebalo biti zajamčeno”.
Žigmanov očekuje očuvanje parlamentarnog statusa DSHV-a i zahvaljuje na potpori Vladi RH
Ovakva pitanja i zahtjevi sa strane RH sasvim su logični jer svaka država mora štiti prava svojeg naroda u drugoj državi. A trebao bi ih štititi i potpisan Sporazum o zaštiti prava hrvatske manjine u SCG i srpske i crnogorske manjine u RH. Sporazum je potpisan u Beogradu 15. studenog 2004. godine i predviđa ostvarivanje nacionalnih prava za hrvatsku manjinu u SCG na isti način kako to ostvaruju predstavnici srpskog i crnogorskog naroda u RH, a u skladu s opće prihvaćenim standardima. Što se tiče političke predstavljenosti manjina u predstavničkim tijelima sporazum eksplicite kaže:
“Stranke ovog sporazuma (Hrvatska i Srbija i Crna Gora) osigurat će zastupljenost manjina u predstavničkim tijelima na regionalnoj i državnoj razini u Republici Hrvatskoj, odnosno na pokrajinskoj, republičkoj i razini državne zajednice Srbije i Crne Gore.”
Nedjeljni izbori u Srbiji samo su posljednja manifestacija ignoriranja ovog sporazuma od strane Srbije koja nije osigurala pravo na predstavljanje Hrvatima u parlamentu Srbije. S druge strane RH ima najliberalniji zakon o zastupljenosti manjina u EU koji ima garantira 8 mjesta u Hrvatskom saboru, od čeka srpskoj manjini čak 3.
Prava srpske manjine u RH
Hrvatska od 2000. godine zastupnike u Hrvatskom saboru bira po razmjernom modelu. Važeća je D’Hondtova metoda preračunavanja glasova u mandate, a Hrvatska je podijeljena u 10 izbornih jedinica. Te jedinice, više ili manje, prate geografsku i administrativnu podjelu zemlje te se u svakoj bira po 14 zastupnika. Specifičnost našeg izbornog sustava dodatne su 2 izborne jedinice.
To su izborne jedinice za dijasporu (predstavnike Hrvata izvan Hrvatske) i manjinske zastupnike (zastupnike nacionalnih manjina). U 11. izbornoj jedinici za dijasporu u igri su 3 mandata dok je u 12. izbornoj jedinici za nacionalne manjine osigurano njih čak 8! Od 8 zastupnika manjina, 3 su rezervirana za Srbe. Ovu povlasticu srpski predstavnici na čelu s Miloradom Pupovcem obilato koriste te sudjeluju u gotovo svim vladajućim koalicijama od 2000. naovamo priskrbljujući si time razne koristi.
Možda će vas zanimati
Tko je Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a i koalicijski partner Andreja Plenkovića?
Etnobiznismen, ekstremni ljevičar, jugoslaven, intelektualac i borac za ljudska prava. Sve su to epiteti koji se vežu uz ime Milorada Pupovca
Sve to dovelo je do čak dvije referendumske inicijative koje su nastojale na pravedniji način urediti izborni zakon i pitanje predstavljanja nacionalnih manjina. Obje su pod ne sasvim razjašnjenim okolnostima (makinacijama vlasti u brojanju potpisa itd.) propale. Ovakve opstrukcije vlasti ne iznenađuju uzimajući u obzir njihov interes da zadrže snagu zastupnicima nacionalnih manjina koje su, u svim posljednjim izbornim ciklusima bile jezičac na vagi pri formiranju vlasti.
Prilika za osiguravanje reciprociteta
Hrvatske vlasti zasigurno trebaju inzistirati na poštivanju bilateralnog sporazuma dviju zemalja o pravima manjina. No, za to neće biti dovoljne sporadične izjave naše diplomacije već sustavniji rad svih državnih aktera. U krajnjoj liniji Hrvatska treba rješavanje ovog pitanja (uz pitanja nestalih i ratne odštete) nametnuti Srbiji kao uvjet za njeno pristupanje EU.
