Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora iz baze zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992.-1995.
Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.
Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat. Francuska je čuvar originala Daytonskog sporazuma.
Zanimljivo je da u BiH Daytonski sporazum nikada nije službeno preveden niti je ratificiran u parlamentu. Nikad nije objavljen u Službenom glasniku BiH. Potpisan je bez znanja građana BiH, ni legalno Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine koje je po važećem Ustavu Države jedino imalo pravo donijeti „Odluku“ o potpisivanju Daytonskog sporazuma nikada nije donijelo takvu Odluku, niti Parlamentarna skupština Republike Bosne i Hercegovine. Ovlašteni tumač još uvijek je Ured visokoga predstavnika (OHR), a budući da je ured pred gašenjem, došlo je u pitanje funkcioniranje institucija.
Današnja politička podjela i struktura vlasti u Bosni i Hercegovini dogovoreni su kao dio Daytonskog sporazuma. Sastavni dio tog dokumenta je i ustav temeljem kojeg funkcionira današnja Bosna i Hercegovina.
Bosna i Hercegovina kao protektorat
Ovlašteni tumač Daytonskog sporazuma je, naravno, Ured visokog predstavnika, drugim riječima, mnogi, ne bez osnova, BiH smatraju državom pod protektoratom međunarodne zajednice, posebno kada znamo da su politička podjela i struktura vlasti u Bosni i Hercegovini dogovoreni kao dio Daytonskog sporazuma.
Sastavni dio tog tog dokumenta je i ustav temeljem kojeg funkcionira današnja Bosna i Hercegovina. Drugim riječima, nerijetko se znalo događati da se neke stvari jednostavno nameću, a ne da proizlaze iz volje tri konstitutivna naroda, kako bi to trebalo biti. Naime, 20 godina poslije primjerci Sporazuma koji su se nalazili u Hrvatskoj i BiH nisu se preveli.
Generator problema?
Dvadesetak godina od potpisivanja sporazuma on je postao kočnica razvoja i transformacije BiH, on je nerijetko i generator problema s kojima se u BiH suočavaju Hrvati kao najmalobrojniji narod te države, narod koji traži jednakopravnost i analogno tome izmjenu Ustava. Kroz godine Daytonski sporazum se od strane međunarodne zajednice mijenjao, gotovo uvijek na štetu Hrvata, u svojom domovini, Bosni i Hercegovini – Hrvati su na granici da postanu manjina. U Republici Srpskoj etnički je očišćeno, tj. ubijeno ili protjerano 94 % Hrvata i nesrba. Malo se o tome govori.
Prava Hrvata sve su više ugrožena u samoj Federaciji BiH, uostalom, prije koju godinu hrvatske predstavnike u institucijama i vlasti BiH Hrvatima su birali pripadnici drugih naroda.
Hoće li se naposljetku krenuti u istinske reforme u BiH, a kojih nema bez reforme Daytonskog sporazuma?
Put ka euroatlantskim integracijama
Bosna i Hercegovina mora nastaviti svoj put ka euroatlantskim integracijama kako bi svim svojim građanima, bez obzira na vjeru i naciju, osigurala bolji standard i ljepši život.
Referendum koji je najavio bosanskohercegovački entitet Republika Srpska ocijenjen je kao jedna od najvećih prijetnji mirovnom sporazumu i razvoju BiH.
Hrvatski eurozastupnik Tonino Picula ocijenio je da Daytonski sporazum, čiji je Ustav sastavni dio, često zemlju dovodi u ‘shizofrenu situaciju’.
“Daytonski sporazum je odličan dokument koji je zaustavio rat, ali nije dobar za izgradnju moderne višenacionalne države”, ocijenio je Picula i dodao kako se u sklopu približavanja Europskoj uniji trebaju tražiti nova rješenja za tu zemlju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
