Uvjerenje da će jedan te isti postupak ponovljen u jednim te istim okolnostima rezultirati drugačijim ishodom – (nego svih prethodnih puta) – nije nada, već je to glupost.
Nadalje, ako ovu Einsteinovu misao konkretiziramo davši joj „ključ“, onda dobivamo da je ludost što Zapadnjaci – povlađujući Srbiji, od nje, u isto vrijeme, očekuju drugačije političke rezultate – od dosadašnjih.
Naprotiv, to isto, gledajući s velikosrpske strane, možda predstavlja mudrost, odnosno političku vještinu. Naime, izgleda da Aleksandar Vučić čeka okončanje bitke za Veliku Rusiju, odnosno njen dolazak do ušća Dunava u Crno more, tj. do Moldavije i Rumunjske, očekujući tako uspostavu novih granica u Europi – na temelju sile! – piše Tonči Mirić u novoj geopolitičkoj analizi za Narod.hr.
Dakle, promašeno je političko ponašanje – ponavljanje iste politike u nadi da će dati drugačije rezultate. Naime, takvo ponašanje Zapada, objasnili smo, u konačnici ide ka presedanu glede promjene granica u Europi, odnosno u prilog ostvarenju velikosrpskog projekta, a što ne može proći bez novog sukoba / rata! (Podsjećamo u prošlom je – Miloševićevom ratu za Veliku Srbiju, poginulo od 140.000 do 150.000 ljudi!)
No, ipak, ako se složimo da je tome tako, ostaje otvoreno pitanje – makar glede Zapadnog Balkana, zašto se Zapad ne ponaša racionalno, tj. proaktivno, odnosno zašto ne ide ususret problemu i rješava ga – već naprotiv reaktivno čeka – Jaltu 2, a što znači uspostavu novih granica u Europi na temelju sile!?
No, krenemo redom…
Vučić nakon polaganja svečane prisege: „Morat ćemo se baviti sankcijama“
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić položio je svečanu zakletvu (31.5.2022.) za drugi predsjednički mandat pred Skupštinom Republike Srbije, pri čemu tekst prisege glasi:
“Zaklinjem se da ću sve svoje snage posvetiti očuvanju suverenosti i cjeline teritorije Republike Srbije, uključujući i Kosovo i Metohiju kao njen sastavni dio.”
Vučić je izjavio i da će sljedeća Vlada Republike Srbije biti formirana do kraja srpnja, najavivši ujedno, da će na toj budućoj vladi biti razmatrane sankcije Rusiji.
“Moramo se baviti novim sankcijama i čudima, u kojima opet možemo biti oštećeni, pa ćemo moliti naše europske partnere da nam pomognu“, rekao je Vučić u Skupštini Republike Srbije nakon polaganja prisege.
Ujedno, polažući zakletvu, Vučić je, između ostaloga, kazao da Srbija ima najbolje odnose sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, kao i da će “vrata Beograda uvijek biti otvorena za razgovor sa Zagrebom i političkim Sarajevom.”
“S našim mađarskim prijateljima imamo historijski najbliže odnose i to je nešto što moramo čuvati i gajiti. Imamo vrlo dobre odnose i s Rumunjskom, Bugarskom, Grčkom, Turskom…”, iznio je Vučić.
Također, srpski predsjednik je rekao i da će se svim srcem boriti za “Otvoreni Balkan, ali ni u tom kontekstu nije spomenuo Crnu Goru!?
(Glede Otvorenog Balkana postoje razmišljanja da vlast u Srbiji instrumentalizira i ovu inicijativu kako bi se izbjegla baviti političkim pitanjima, odnosno s Kosovom kao neovisnom državom, kao i integracijom u NATO i u EU. Što se tiče CG, znamo u kolikoj mjeri Vučić drži do tamošnje države i nacije, moguće u istoj mjeri kao što Putin drži spram Ukrajinca i njihove države. Nadalje, analitičari „istančanije pameti“, sugeriraju da Vučićevo spominjanje „političkog Sarajeva“ umjesto države BiH, implicira da on tu zemlju smatra nedovršenom… Glede odnosa Srbije i RH, iznio je kako „one trebaju gledati u budućnost – jer o prošlosti imaju različita viđenja“, a što može implicirati njegovo negiranje svojedobne velikosrpske agresije na RH.
Dakle, čini se da „Vučićev ‘show’ ide dalje“, iako je on, u konačnici, suprotan interesima Republike Srbije i srpskog naroda!)
Izvanrednom sjednicom Skupštine predsjedavao je Ivica Dačić (SPS), a nazočili su joj bivši srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, državni dužnosnici, pripadnici diplomatskog zbora, predstavnici tradicijskih vjerskih zajednica i crkava.
Podsjećamo, Aleksandar Vučić drugi puta je izabran za predsjednika Republike Srbije i to u prvom krugu izbora 3. travnja, kada je osvojio 2.224.914, odnosno 59 % glasova.
Dušan Janjić o ruskoj agenturi u Republici Srbiji
Politički analitičar i koordinator beogradskog Foruma za etničke odnose Dušan Janjić je u intervjuu za Al Jazeeru (30.5.2022.), potvrdno odgovorio na pitanje novinara – djeluje li u Srbiji 4.000 ruskih obavještajaca FSB / GRU.
Naime, Janjić je izjavio: „…i više od toga broja. Čak i mnogo više, jer u taj broj nije ukalkuliran sektor SPC-a i civilnog društva a kada (jednom u budućnosti) Europska Komisija i NATO postavi službeni zahtjev za njihovo uklanjane – od tog će velikog broja (ruskih obavještajaca) biti uklonjeno (samo) njih par stotina,… a radi se o vrlo utjecajnim ličnostima iz javnog i političkog života a pogotovo o tzv. tajkunima“!
„Javnošću Srbije defiliraju osuđeni i neosuđeni ratni zločinci koje milijunska armija sudionika, zarobljena u mitološkoj konfuziji, listom proglašava herojima“
Beogradski novinar Bojan Tončić, u svom tekstu „Krvavi banditski brlog“ (pri čemu misli na Republiku Srbiju), napisanom za „Al jazeeru, ističe podatak „Inicijative mladih za ljudska prava“, po kojem je “šest osuđenih ratnih zločinaca (Vojislav Šešelj, Vladimir Lazarević, Veselin Šljivančanin, Nikola Šainović, Dragan Vasiljković, Vinko Pandurević) podržalo liste i kandidate vladajuće koalicije SNS-SPS”.
Ujedno iz tog teksta prenosimo i neka druga znakovita „insajderska“ zapažanja:
Dakle, u ovom je kontekstu potrebno prenijeti i niz konstatacija iz svibanjskog (12.5.2022.), polugodišnjeg izvješća Europske komisije (EK): “Određeni broj srbijanskih političkih stranaka i ličnosti, uključujući i ministarsku razinu / nivo, nastavlja pružati podršku osuđenim ratnim zločincima”… Osuđeni ratni zločinci nastavljaju širiti govor mržnje u javnom prostoru. Određeni političari i dalje, bez posljedica, negiraju genocid u Srebrenici”, konstatira se u dokumentu EK.
Nadalje, Tončić navodi da su posebna „priča“ istrage i suđenja za ratne zločine. Naime, u Beogradu je početkom svibnja boravio Serge Brammertz, glavni tužitelj Međunarodnog mehanizma Suda za ratne zločine u Haagu, nakon čega je javnosti Srbije iz kabineta predsjednika Vučića plasirano nevjerodostojno priopćenje, po kojem je Brammertz “pozdravio ulogu Srbije po pitanju regionalnih napora u kažnjavanju ratnih zločina” i ocijenio da je Beograd bio “izuzetno transparentan u pogledu razmjene optužnica i informacija o istragama”!?
Vučić je, kaže se ujedno u tom priopćenju, izustio i to da je Beograd “iskreno posvećen unapređenju regionalne suradnje i pomirenju”. Po Tončiću, takvu je laž, nema sumnje, izgovorio pred Brammertzom. „Koji je, među nama, već više puta, zahtijevajući minulih godina uhićenja Radovana Karadžića i Ratka Mladića, te ostalih, nasjedao na ozbiljna uvjeravanja srbijanskih sigurnosnih struktura o posvećenom operativnom radu i stezanju obruča – u smislu „eto poštovani tužitelju – šteta, netko nas je upravo provalio, a još se džezva pušila kad smo upali u stan“!!!
Dakle, u Srbiji dužnosnici uključuju zločince u politički život, rehabilitiraju osuđene za nečovječno postupanje u ratu, a „što ih, valjda, kvalificira za bavljenje politikom u Srbiji“.
Nadalje po Tončiću, „na koga to misle ovi iz EK kad kažu ‘ministarski nivo’, da nije taj ‘nivo’ ministar policije Aleksandar Vulin, dežurni čuvar vatre primitivne mržnje prema ne-srbima različitih korijena i oficir za vezu s krajnjom desnicom i vlasnicima biračkog prava krajnje sumnjivog kvocijenta inteligencije (tamošnjom mafijom).
Tako se Vulin o Danu općine Srebrenica našao u prvom redu s ratnim zločincem Sašom Cvijetanom, krvnikom iz državne bande “Škorpioni“, koji je 2005. osuđen na 20 godina zatvora zbog strijeljanja 14 albanskih civila, od kojih je sedmoro djece bilo uzrasta od dvije do 15 godina i sedam žena. Cvijetan je, usprkos težini zločina, negiranju vlastite krivice, te činjenici da nijednom riječju nije iskazao kajanje, pušten iz zatvora 2018. godine.
Također, po Bojanu Tončiću, na predizbornom skupu Vulinovih socijalista 27. ožujka ove godine bili su Cvijetan i još jedan zlikovac, general Vladimir Lazarević, osuđen pred Haškim tribunalom na 14 godina robije – za pomaganje i podržavanje zločina protiv čovječnosti nad kosovskim Albancima, prisilno premještanje, deportacije, ubojstva i progon albanskih civila s Kosova u prvoj polovini 1999. godine. U ratu je bio autor ‘udžbeničke’ zapovjedi – ‘Ko ubije Šiptara mora da ga zakopa!’, a u miru (2019.) ponosni je predvodnik defilea nekakvog besmrtnog puka, rusofilno usmjerenog življa sa sve-ruskim kozacima, bajkerima i probisvijetima.
(Čini se, doduše pomalo crno-humorno napisati, da je Vulin moguće „poslan na bolovanje“ – sukladno spomenutoj sugestiji EK, ali da ga „već uspješno mijenja“ još jedna tužna „Vučićeva šahovska figura“ – a to je njegova bivša premijerka zvana „gay Hrvatica“!)
Ovdje ćemo, među Tončićeve navode, ubaciti i okolnost da je „Vulin i odani sluga Kremlja, kojega su ruski oporbenjaci svojedobno optužili da ih je njegova policija prisluškivala dok su boravili u Beogradu, pa je potom transkripte njihovih razgovora – predao ruskim službama“!
I konačno Tončić zaključuje „točna je, dakle, ocjena EK, da se osuđeni i neosuđeni ratni zločinci šire kao metastaza javnim prostorom Srbije, a na što EK upozorava svakih šest mjeseci godinama unazad. Točno je i to, dodaje Tončić, da će zločinci još dugo za većinu življa ovdašnjeg biti heroji, te da je višemilijunskoj armiji njihovih sudionika ta mitološka konfuzija važnija od članstva u EU.
MOGUĆI ZAKLJUČAK
Aleksandar Vučić ne samo da čeka završetak Putinove agresije na Ukrajinu, već se postavlja i „proaktivno u korist svog projekta“, kojim permanentno destabilizira BiH, Kosovo i Crnu Goru…
Čak štoviše, kao što smo nedavno naveli – ne sumnjamo da je Christopfer Hill (američki veleposlanik u Beogradu) svjestan Vučićeve „igre namjerne dvosmislenosti“, odnosno „doktrine neutralnosti“ i sl., ali ipak ostaje pitanje – hoće li se Hill „prekombinirati“ i pristati na „navlakušu“, tj. na sudjelovanje u recentnoj Vučićoj epizodi njegove desetogodišnje „sapunice“ – a u kojoj bi ga on (Hill), trebao izvlačiti iz „ruskog zagrljaja“!?
Dakle, završno, Vučić će u svom novom mandatu ponavljati istu politiku prema Zapadu i RF – u nadi da će mu ona dati prihvatljive rezultate, svjestan naravno da je u Srbiji samo Putin jači od njega!
Balansiranje između zločina i žrtve
Ipak da uradak ne završimo suhoparno – geopolitički, zaključit ćemo ga kozmopolitskim razmišljanjem Tomislava Markovića, pisca i beogradskog novinara.
Naime, on smatra da neutralnost u slučaju agresije na suverenu zemlju nedvojbeno znači biti na strani agresora. Biti neutralan znači biti protiv žrtve. Ne opredjeljivati se znači biti na strani nasilnika i zločinca. I to ne važi samo za rat u Ukrajini.
Doduše, ovdje (u Srbiji) već desetljećima ne možeš objasniti da ubijati ljude zato što su druge vjere ili nacije – nije nešto što treba podržavati i glorificirati, pa nije ni čudo što je teško objasniti tko je agresor, a tko žrtva u Ukrajini.
Nema neutralnosti na ovom svijetu: tko se ne želi opredjeljivati, taj podržava moćnike, silnike i nasilnike. Tko nije na strani ubijenog, taj je na strani ubojice. Tko mirno promatra dok zlikovci ubijaju, ruše, pale, siluju, pljačkaju – taj je suučesnik. Tko ne diže glas protiv nepravde, taj potpomaže nepravdu. Tko se zlu ne protivi, taj uvećava nesreću na ovom svijetu koji u zlu leži.
Sve što je veliko i značajno nastalo je u otporu nasilništvu, u nepristajanju na zakon jačeg, u buni protiv krvništva, nečovještva i divljaštva… Nema neutralnosti na ovom svijetu: ili ćemo biti na strani progonjenih ili na strani progonitelja. Srbija se opredijelila za neutralnost koja ne postoji, sasvim u skladu s tradicijom koju njeguje već desetljećima…
Logičan izbor za zemlju koja njeguje kult sile i ratnih zločinaca, a do pojmova dobra i zla joj je stalo kao do lanjskog snijega, pesimistično konstatira, odnosno zaključuje Marković!
O autoru
* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
