Hrstić: Iz čije kuhinje stiže non-paper koji je razbudio zle duhove širom ‘regiona’?

Iz čije kuhinje nam stiže famozni non-paper koji je razbudio zle duhove širom “regiona”? Sasvim izvjesno ne iz Janšine! False flag. Operacija pod lažnom zastavom. Naravno, postoji mogućnost da su se neki portali željni pažnje samo malo zaigrali. No, taj recept nije tako zabavan kao onaj u kojem neka obavještajna kuhinja pušta probne balone za neke stvarne planove. Pa makar bili samo puste želje, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.

Kandidata je nekoliko. Teoretski u svakoj od spomenutih država ima zainteresiranih za ovakvu ili sličnu kartu podjele BiH. U Sloveniji ne manjka onih koji bi na ražanj zavrtjeli Janšu. A svugdje ima onih koji bi usput u krušne mrvice uvaljali Orbana. Mnogi Hrvati bi rado treći entitet, no vjerojatno bi na karti podijeljene BiH sebi uzeli malo veći komad kolača, umjesto da se spremno odriču Livna, Tomislavgrada, Kiseljaka…

Nekima pak u Sarajevu i salvete su dovoljne za divljanje mašte, pa što ne bi neki ne-papir. Nije nemoguća pila naopako, puhali su i na hladnije, no nekako se ne čini vjerojatno ni da bi oni crtali takve karte. Ostaje nam srpska kuhinja, svejedno s koje strane Drine i uz čiju vanjsku pomoć.

Vučić se, naravno, javno ograđuje. Ta, gdje bi on trgovao teritorijem! Pa još mijenjao srpsko za srpsko! Možda bismo mu i vjerovali da nije ne-davno pokušavao s Albancima isposlovati da Srbija dobije odgrizak Kosova kako bi se mogao konačno odreći i tog mita. Ipak, teško je zamisliti da bi baš Vučić usput zagovarao stvaranje – Velike Albanije. No, gle vraga, Dodikov tajming je savršen!

Za one koji ne vjeruju u koincidencije: političke stranke u RS on baš sad poziva na ručak na Kozaru, kako bi divanili o projektu – “mirnog razlaza BiH”. Ta karta podjele BiH njegov je mokri san. Na njoj se cijela RS (u kojoj je sada 80-ak posto Srba) udružuje sa Srbijom, a manje je bitno što se cijelo Kosovo (u kojem nema niti 8 posto Srba) udružuje s Albanijom.

Može li biti rata u protektoratu? Tko bi ga uopće vodio? Kome normalnom u BiH je danas uopće do ratovanja, bez obzira kojem narodu pripadao? Većini Hrvata, Srba ni Bošnjaka danas ni na kraj pameti nije vraćati se u taj kaos. No, može li ih netko ponovno usisati u oružani sukob? Što će se dogoditi ako, odnosno KAD se Dodik odluči na dokazivanje da je RS u punom smislu riječi – država?

Sarajevo bi vjerojatno odgovorilo blokadom Banje Luke, bilo bi napeto, no sasvim sigurno nikakva kubanska kriza. Pravi rat u takvih uvjetima teško je i zamisliti, no to ne znači da ne može doći do prolijevanja krvi. Ne treba zaboraviti da se u međuvremenu dogodio i Krim, a ni izravni rusko-ukrajinski rat više nije isključen.

Naravno, Bakir i društvo spremno poručuju – nikakvog mirnog razlaza neće biti. Dapače, spremno se zavjetuju da Dodikov recept zapravo može značiti samo – rat!

(…)

U stalnom srazu sa Sarajevom, koje tvrdoglavo dosljedno Hrvatima krade ustavna prava i nameće predstavnike, Hrvatima niti pomisao na realizaciju Male Velike Srbije na 70 km od Zagreba više nije dovoljna za alergijsku reakciju.

Čak i Dodik, moćnik entiteta u kojem je preostalo manje od 2,5 posto Hrvata, u očima dijela njih, pogotovo ako nisu iz Posavine, postaje – pozitivac. Odnosom prema Hrvatima i njihovim guranjem u krilo Dodiku, Sarajevo zapravo dugoročno potpisuje presudu BiH.

Još prije dva desetljeća mnogi Hrvati, kako iz BiH tako i iz Hrvatske, bili bi bili spremni vratiti se pred vrata Banje Luke, kako bi “dovršili posao”, no nakon iskustva s FBiH jasno im je da nema ćoravijeg posla od toga – ta tko bi među Hrvatima danas bio toliko lud staviti glavu u torbu samo da bi se na koncu našli u državi u kojoj bi bili demografski i politički još beznačajniji – nego što su danas, zaključuje Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list.

Kolumnu u cijelosti pročitajte na Večernjem listu.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.