Niz istraživanja pokazuje “nepouzdane” podatake kojima se “liječi” djecu i mlade te im se omogućava promjena spola upotrebom blokatora puberteta i hormona. Zabrinjavajuće je što se vrše postupci nad maloljetnicima bez da se poznaju dugoročne posljedice u pogledu sigurnosti različitih terapija koje imaju za cilj promjenu spola.
Službeno istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji donosi da je pouzdanost dokaza koji ističu djelotvornost i sigurnost lijekova koji blokiraju normalno lučenje hormona u pubertetu i lijekova koji sadrže hormone kojima se želi omogućiti promjena spola “vrlo niska”, da isti nisu pouzdani i da bi mogli biti podložni sukobu interesa u korist navedenih lijekova.
Prošle je godine Državni zavod za zdravstvo u Engleskoj naložio preispitivanje “usluga u povezanosti sa spolnim identitetom”. Za ovo je istraživanje zadužena dr. Hilary Cass, bivša predsjednica Kraljevskog koledža za pedijatriju i zdravlje djece te se po njoj i naziva „istraživanje dr. Cass“, prenosi LifeSiteNews.
U sklopu ovog neovisnog istraživanja aktivno sudjeluje i Nacionalni institut za izvrsnost u zdravstvu i skrbi (eng. National Institute for Health and Care Excellence odn. NICE) koji je objavio dva istraživanja u vezi s lijekovima koji blokiraju normalno lučenje hormona u pubertetu i s hormonima čija je svrha promjena spola.
Opasne supstancije koje blokiraju normalno lučenje hormona u pubertetu
U sklopu prvoga istraživanja pregledano je ukupno devet studija o „analogonim hormonima koji luče gonadotropine (GnRH)“, odnosno blokatorima puberteta te o hormonima čija je svrha promjena spola. Ispitivana je upotreba lijekova u usporedbi s drugim nemedicinskim intervencijama ponuđenima djeci s problemom spolne disforije, odnosno s poremećajem spolnog identiteta.
NICE je, uz ostala područja, promatrao učinak takvih lijekova na mentalno zdravlje djece, psihosocijalni utjecaj, učinak na gustoću kostiju, kognitivni razvoj, “spolnu disforiju” i pitanja sigurnosti.
Zaključak do kojeg su došli u spomenutom institutu je da su studije ponudile dokaze koji nisu bili potpuno pouzdani, te se, posljedično, primjena lijekova koji blokiraju pubertet zagovara na temelju neuvjerljivih dokaza: „Primjenom modificiranog GRADE sustava (sustav vrednovanja preporuka, procjene, razvoja i ocjenjivanja za potrebe kliničke prakse), kvaliteta dokaza kod navedenih rezultata ocijenjena vrlo niskom („dokaz vrlo niske pouzdanosti“).
Sljedeće „ključno ograničenje“ kod utvrđivanja „učinkovitosti i sigurnosti“ blokatora puberteta bio je „nedostatak pouzdanih usporednih studija“. Studije su provedene i izrađene bez prisutnosti odgovarajućih kontrolnih skupina koje se uobičajeno koriste za usporedbu i provjeru podudarnosti rezultata.
Usto nisu predočeni „jasni, očekivani učinci“ korištenja spomenutih lijekova, što je „otežalo tumačenje dokaza“.
Svih devet studija, koje su bile temelj ovog aktualnog istraživanja, bile su “male, nekontrolirane opservacijske studije koje su podložne pristranom tumačenju te zbunjujuće, dok je pouzdanost svih rezultata, kod kojih je primijenjen modificirani GRADE sustav, vrlo niska.”
Niti jedna od navedenih studija nije na odgovarajući način dala odgovor na pitanje jesu li djeca imala neke druge fizičke ili mentalne probleme. NICE navodi da je to samo po sebi “mogući uzrok smetnje u pogledu učinaka liječenja” jer je moguće da su prikazane promjene učinka liječenja bile posljedica “pomoći pružene izvana”, a ne “psihološke podrške” ili samih lijekova.
Stoga učinci korištenja lijekova nisu pravilno prikazani u „mnogim“ studijama, dok je „mogućnost tumačenja kliničke značajnosti promjena uslijed učinka lijekova relativno malena“.
U slučaju korelacije između gustoće kostiju i blokatora puberteta, studije su provedene na način da nisu mogle pokazati “jesu li nalazi povezani s analogonim hormonima koji luče gonadotropine (blokatorima puberteta) ili su nalazi takvi zbog promjena koje su nastupile tijekom vremena.”
NICE navodi da “sve” studije koje se bave gustoćom kostiju i koje donose rezultate u pogledu sigurnosti upotrebe lijekova, “pružaju vrlo male dokaze u pogledu sigurnosti”.
U poražavajućem zaključku izvještaja NICE-a stoji da rezultati devet studija stoga nisu pružili rezultate koji bi se mogli koristiti kao pouzdan temelj za upotrebu:
“Studije koje nude različite ishode mogu prikazivati promjene upitne kliničke vrijednosti ili same studije nisu pouzdane te su promjene mogle nastati zbog nejasnoća, pristranosti ili slučajnosti.”
Izvještaj također ukazuje na moguć sukob interesa u korist lijekova koje blokiraju normalno lučenje hormona u pubertetu. Napominjući da su sve studije proizašle iz malog broja, mahom europskih, ustanova za njegu, NICE tvrdi da „malen broj službi koje pružaju takvu skrb i objavljuju dokaze može rezultirati pristranošću u odnosu na rezultate samo tih službi te ograničiti ekstrapolaciju”.
Razotkrivajući lošu praksu koja zagovara blokatore puberteta, NICE daje za pravo upozorenjima koja dugi niz godina dolaze od protivnika upotrebe ovakvih lijekova.
Hormoni kojima se želi omogućiti promjena spola
U svojem drugom istraživanju NICE preispituje ukupno deset studija, od kojih niti u jednoj nije provedena “izravna usporedba” upotrebe hormona kojima se želi omogućiti promjena spola s kontrolnom skupinom.
„Sve studije uključene u preispitivanje dokaza su nekontrolirane opservacijske studije koje su podložne pristranosti i zbunjujuće te je njihova pouzdanost, kod primjene modificiranog ocjenjivanja, vrlo niska. Najvažnije ograničenje svih nekontroliranih ispitivanja uključenih u ovo istraživanje je to što bi se bilo kakve promjene rezultata od polazne vrijednosti do njihova praćenja mogle pripisati regresiji prema prosjeku. ”
Kako u ranije spomenutim studijama, tako i ovdje, “većina” od deset studija ne daje informaciju o ikakvim tjelesnim ili mentalnim zdravstvenim problemima te se niti u jednoj ne spominje popratno liječenje.
Stoga NICE zaključuje da “nije jasno jesu li bilo koje promjene koje su nastupile rezultat hormona koji potvrđuju spol ili drugog liječenja kojem su sudionici možda bili podvrgnuti.”
Kao i kod blokatora puberteta, rezultati ispitivanja, odnosno studija o hormonima kojima se želi omogućiti promjena spola, zapravo ukazuju na to da isti „mogu povećati gustoću kostiju lumbalne kralježnice i vrata bedrene kosti“, iako „nisu svi rezultati statistički značajni“.
Na kraju NICE upozorava da se primjena takvog liječenja mora ispitati s obziro
m na nedostatak odgovarajućih dokaza o njegovoj sigurnosti i djelotvornosti.
“Sve potencijalne koristi od hormona koji potvrđuju spol moraju se odvagnuti odnosno usporediti s dugoročnim posljedicama za sigurnost djece i adolescenata s rodnom disforijom, koje su uglavnom nepoznate.”
NICE izvješća potvrđuju prethodne dokaze
Ova dva izvješća zorno odražavaju izvještaj koji su 2019. godine pripremili profesor Carl Heneghan, tadašnji glavni urednik časopisa British Medical Journal (BMJ) Evidence Based Medicine i Tom Jefferson, predavač na Sveučilištu Oxford i gostujući profesor na Sveučilištu Newcastle.
Ispitujući slične ishode, poput psiholoških učinaka i gustoće kostiju, Heneghan i Jefferson ukazali su na “značajne probleme” u načinu na koji su prikupljani i analizirani dokazi koji zagovaraju upotrebu hormona pomoću kojih se želi omogućiti promjena spola i supstancija koje blokiraju normalno lučenje hormona u pubertetu.
Prije nego što je NICE donio svoj zaključak, dvojica stručnjaka komentiraju da su problemi toliko značajni da je nemoguće donijeti bilo kakve “konačne zaključke”.
Dodaju i kako „također ne znamo dovoljno o dugoročnim posljedicama u pogledu sigurnosti različitih terapija koje imaju za cilj promjenu spola”. “Dokazi kojima trenutačno raspolažemo ne podržavaju informirano donošenje odluka i sigurnu primjenu kod djece.”
Službom za razvoj spolnog identiteta (engl. Gender Identity Development Service ili GIDS) za djecu i adolescente u Velikoj Britaniji upravlja zaklada Tavistock and Portman NHS Foundation Trust, koja je zadnjih mjeseci pod pojačanim nadzorom zbog sudskog postupka u slučaju Keire Bell. Bell, koja sada ima 23 godine, počela je uzimati “blokatore puberteta u dobi od 16 godina, u 17. godini joj je ubrizgavan testosteron te je u dobi od 20 godina imala mastektomiju.“ Keira Bell, koja je trenutačno u postupku “vraćanja spola”, opisuje kako su je “na klinici tretirali kao ‘zamorca’ te smatra da liječnici nisu proveli odgovarajuću psihijatrijsku procjenu kao i da su joj se trebali snažnije suprotstaviti kada je donosila odluku da se kao tinejdžerica pretvori u muško.”
Engleski je Visoki sud na osnovi njenog iskustva presudio da su djeca mlađa od 16 godina premlada da bi razumjela i pristala na blokatore puberteta te da se ti lijekovi općenito ne mogu davati djeci koja pokušavaju “promijeniti“ spol odnosno da se kliničari prethodno moraju obratiti sudu.
Sama zaklada Tavistock nedavno je od Povjerenstva za kvalitetu skrbi UK-a dobila najnižu ocjenu te je isto povjerenstvo u siječnju ove godine GIDS okarakteriziralo “neadekvatnim“.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
