Nedavni članak u New York Timesu donosi priču o ženi kojoj je “uskraćen pobačaj”, ali bez obzira koliko se autor trudio negativno intonirati priču, poruka zalaganja za život jasno je vidljiva– prenosi liveaction.org. Priča New York Timesa ima naslov: „Nisam spremna: majka kojoj je odbijen pobačaj u Teksasu suočava se s neizvjesnom budućnošću“.
Tamarina teška situacija
Tamara Nelson iz Argylea u Teksasu tražila je pobačaj u sedmom tjednu trudnoće, nedugo nakon što je teksaški zakon o pobačaju usvojen. Mučilo je kako će se brinuti za svoje troje djece dok je bježala od obiteljskog zlostavljanja, a nije imala puno podrške. Također je morala napustiti knjigovodstveni posao, plaćen od 36 dolara po satu, zbog komplikacija s trudnoćom.
Nakon neuspjelog pokušaja abortusa, Tamari, koja je jecala u svom automobilu, prišao je savjetnik koji ju je povezao s Birth Choiceom, koji pruža besplatne i povjerljive usluge trudnicama te s Blue Haven Ranchom, koji pruža podršku i smještaj trudnicama koje bježe od nasilnih odnosa.
> Teksas zaštitio živote nerođene djece od dana kad im počinje kucati srce
> Papa Franjo poručio da se ‘pravi mir može postići samo ako su nerođena djeca zaštićena’
Blue Haven Ranch – konkretna pomoć samohranim trudnicama
„Sve su mi tamo dali: torbu za bebu, pelene, adaptirano mlijeko, odjeću za mene. Čak su mi dali i odjeću za kćer i igračke“, rekla je Tamara za New York Times. Blue Haven Ranch pomogao je Tamari pronaći mjesto za život, platiti račune za kućanstvo, pružio obuku za posao i osigurati financijsko savjetovanje. Organizacija joj je priredila proslavu za dobrodošlicu bebi i kupila svaku pojedinu stvar s njezina popisa. Kad joj se rodio sin Cason, Blue Haven Ranch koji je osnovao Aubrey Schlackman, a koji se financira privatnim donacijama, nije joj prestao pomagati.
Blue Haven Ranch pronašao joj je pristupačno mjesto za život u istom kompleksu kao i drugim članovima — majke i obitelji kojima pomažu — kako bi imala zajednicu. Preselili su sve njezine stvari kada je Cason imao jedan mjesec. Tijekom cijelog procesa, Schlackman je bio osobno uključen, brinući se da se Tamara snađe, da dobije obuku za posao i iskustvo koje joj je potrebno.
Osposobljavanje za život
Ipak, Blue Haven Ranch zna da njegova potpora ne može trajati vječno, pa njegovi volonteri osmišljavaju put koji će pomoći članovima da ponovno postanu neovisni. Za Tamaru je cilj uz minimalnu pomoć uzdržavati svoju obitelj. Blue Haven ima „razine“ pomoći koje vode do financijske neovisnosti, „gdje postoje određene stvari koje program radi i koje više ne radi“, rekao je Schlackman. „Tamara ima još 14, 15 mjeseci prije nego što završi, a već je postigla veliki napredak.“ Trenutačno je na drugom stupnju, gdje sama pokriva svoje račune za hranu, automobil i telefon, kao i medicinske troškove.
Vladini programi pomoći
Za aktiviste koji se bore za pobačaj u New York Timesu, a koji su zabilježili Tamarinu priču, Blue Haven Ranch i Tamarin uspjeh u suprotnosti su s njihovim uobičajenim narativom. Umjesto da slave njihove uspjehe, autori omalovažavaju postignuća grupa poput Blue Havena jer imaju „tako ograničen doseg da nisu pouzdana alternativa vladinoj pomoći za bebe koje rode siromašne majke.“
Autori zanemaruju činjenicu da su gotovo svi programi pomoći, uključujući mnoge od najpopularnijih državnih programa pomoći, ograničeni. Poseban program dopunske prehrane za žene, dojenčad i djecu (WIC) ima dobna ograničenja za djecu, a nakon što trudnica rodi, brzo postaje nepodobna za beneficije. Državna pomoć dostupna je mnogima, no razdoblja čekanja i vrijeme za pristup pomoći kao i birokratski sustav, pristup takvoj pomoći čini kompliciranijim i manje osobnim od pro-life dobrotvornih organizacija i ljudi poput Schlackmana koji ih vode.
> Teksas: Broj pobačaja pao za čak 97% nakon poništenja presude ‘Roe protiv Wadea’
> Indiana najveća pro-life država SAD-a: Ovako su zaštitili život nakon ukidanja ‘Roe v. Wade’
Neuspjeh New York Timesa
Unatoč pokušajima New York Timesa da Tamarinu priču uobliči kao razočaranje, priča je zapravo potvrda dobrih djela pro-life grupa poput Blue Haven Rancha. To je postalo jasno po reakcijama na Twitteru.
„…Naslov implicira da nije bila spremna, a članak bilježi koliko joj je drago što je njezin sin rođen. Uopće nije izraženo žaljenje“, stoji u jednom odgovoru. Činjenica je da su uspjesi Blue Haven Rancha u suprotnosti s ciljem zagovornika pobačaja da potkopaju legitimnost pro-life zakona, a pokušaj autora da iskoriste Tamarinu priču kako bi se uklopila u narativ podupiratelja pobačaja djeluje bezosjećajno i neiskreno.
Život Tamarina sina je spašen
Što se tiče Tamare, znala je za granice pomoći Blue Haven Rancha i bila je spremna od početka. “Ušla sam u program znajući da ovo nije zauvijek”, rekla je. „Kad nije tvoje, moraš naučiti da se ne osjećaš ugodno, jer u svakom trenutku može prestati.“ I kao i 96 % žena koje su nisu odlučile za pobačaj, iako je svjesna poteškoća biti samohrana majka četvero djece, ne žali zbog rođenja svog sina. “Tako sam sretna što je ovdje. Ali to je doživotna odluka.”
Prevela: Katarina Zarinkijević
Tekst se nastavlja ispod oglasa
