Jonathon Van Maren: Zašto su roditelji, paradoksalno, posljednji branitelji ‘transrodnog’ pokreta?

Diljem Europe napušta se takozvani pristup ‘afirmativnog modela’ rodnoj disforiji, sa svojim brutalnim režimima blokatora puberteta, spolnim hormonima i operacijama “promjene spola”. Studija za studijom otkriva da su medicinski autoriteti, po nalogu transrodnog pokreta, počinili jedan od najodvratnijih medicinskih skandala od eugenike. Mlade ljude – djecu – kastriraju, sakate amputacijom zdravih grudi i deformiraju opasnim lijekovima koje im propisuju medicinski ideolozi, piše Jonathon Van Maren za The European Conservative.

Sada vidimo generaciju ‘de-tranzicionih’ — onih koji su krenuli putem ‘afirmativne skrbi’ do ‘prijelaza’ iz jednog spola u drugi i shvatili da im to nije ništa dalo, a mnogo toga je uzelo — kako svjedoče u državnim domovima diljem Amerike i pozivaju na zabranu operacija koje su ostavile ožiljke na njihovim tijelima. Bijela kuća, Demokratska stranka i veliki dio progresivnog tiska i medicinskog establišmenta, uz nekoliko hrabrih disidentskih iznimaka, potpuno ignoriraju ta svjedočanstva. Oni ignoriraju priče poput one Chloe Cole.

Priča Chloe Cole

Razmotrite dio njezina svjedočenja Kongresu na njezin 19. rođendan. Cole je kazala političarima da su njezinim roditeljima medicinski stručnjaci rekli da je jedini način da se riješi njezina rodna disforija medicinska intervencija.

“Brzo sam prešla na blokatore puberteta, a zatim na testosteron. Naleti vrućine koji su nastali kao u menopauzi onemogućili su usredotočenost na školu… Mjesec dana kasnije, kada sam imala 13 godina, dobila sam prvu injekciju testosterona. To je izazvalo trajne promjene u mom tijelu. Moj glas će zauvijek biti dublji, moja čeljust oštrija, moj nos duži, moja struktura kostiju trajno maskulinizirana, moja Adamova jabučica istaknutija, a moja plodnost nepoznata. Ponekad se pogledam u ogledalo i osjećam se kao čudovište.

>Još jedan slučaj tužbe protiv liječnika zbog nametanja ‘promjene spola’: Ignorirali su mnoštvo mentalnih problema

Imala sam dvostruku mastektomiju s 15 godina i testirali su moje amputirane dojke na rak. Bila sam bez raka, naravno, bila sam savršeno zdrava. Nije bilo ništa loše u mom tijelu koje se još razvijalo, ili mojim grudima, osim što sam se kao nesigurna tinejdžerica zbog toga osjećala neugodno.

Nakon što su mi oduzeli grudi, tkivo je spaljeno. Prije nego što sam mogla legalno voziti, oduzet mi je dio moje ženskosti. Nikada neću moći dojiti. Ponekad mi je mučno pogledati se u ogledalo. I dan danas se borim sa seksualnom disfunkcijom”, svjedoči Cole.

Chloeina priča jedna je od tisuću, a ona kaže kako vjeruje će njezina generacija ‘transrodne djece’, koja je podnijela najveći teret ‘afirmativnog modela’, pretvoriti curenje svjedočanstava ‘de-tranzicionih’ u vodeni val. Slomljenoj djeci transrodnog medicinskog kompleksa lagali su i oni su platili cijenu. Ali zašto toliko odbijaju prihvatiti da je ovaj eksperiment bio takva tragedija, posebno u Sjevernoj Americi?

Zašto ne mogu prihvatiti da je ovaj eksperiment bio pogrešan?

Jedan odgovor dolazi od Helen Joyce, novinarke, feminističke zagovornice u organizaciji Sex Matters i autorice Trans: When Ideology Meets Reality (2021). U nedavnom intervjuu primijetila je da postoji jedna skupina ljudi koja će braniti transrodnu ideologiju potpunom žestinom:

“Nešto na što možda niste pomislili je da ima mnogo ljudi koji ne mogu dalje od ovoga. A to su ljudi koji su “tranzicionirali” vlastitu djecu. Dakle, ti ljudi će biti poput japanskih vojnika koji su bili na pacifičkim otocima i nisu znali da je rat gotov. Moraju se boriti zauvijek. Ovo je još jedan razlog zašto je ovo najgora društvena zaraza koju smo ikada iskusili.

Mnogo je ljudi učinilo ono što je najgora stvar koju ste mogli učiniti, a to je nepovratno naštetiti svojoj djeci. Ti će ljudi do kraja života morati vjerovati da su učinili pravu stvar, zbog vlastitog razuma i vlastitog samopoštovanja. Dakle, oni će se i dalje boriti, a svaki od tih ljudi uništava cijele organizacije i cijele grupe prijateljstva.

>Zašto Holivudske zvijezde svoju djecu odijevaju u odjeću suprotnog spola?

Prestala sam brojati koliko mi je puta netko rekao za određenu organizaciju koja je bila okrenuta naglavačke zbog ovoga, “Oh, zamjenik ravnatelja ima trans dijete.” Ili, oh, novinar u onim novinama koji radi posebna istraživanja ima trans dijete. Ili svejedno. Ta jedna osoba paralizira cijelu organizaciju. A u toj organizaciji možda nije ni poznato da imaju trans dijete. Ali izaći će na vidjelo, ljudi će nekako tiho reći, a sada ne možete govoriti istinu pred tom osobom: “Vi ste kao roditelj učinili užasne stvari za vaše vlastito dijete koja se ne može popraviti.

Ima određenih pojedinaca koji su aktivno protiv ženskih prava i ne zna se zašto jesu, ali slučajno znam preko nekih kanala da je to zato što su “tranzicionirali” svoje dijete. Tako da će ti ljudi do kraja života činiti sve da unište mene i meni slične jer im takvi kao ja stoje “na putu”. Ne trošim svoje vrijeme na njih. Ali činjenica je da, kada govorimo da nikada nećemo prihvatiti biološke muškarce u ženskim prostorima, govorimo o njihovom sinu. A oni su rekli svom sinu da se može sam sterilizirati i uništiti vlastitu osnovnu seksualnu funkciju, i da će ga žene prihvatiti kao ženu. A ako to ne učinimo, nema povratka za njih i to dijete.

Prodali su svom djetetu robu koju ne mogu vratiti. I ja sam ta koju treba maltretirati kako bi me se pokušalo natjerati da to ispunim. Dakle, ti ljudi će biti ljudi koji će održati ovaj krvavi pokret, žao mi je što to moram reći, jer imaju sve za izgubiti, a što se njih tiče, to je borba do smrti”.

Trans djeca kao modni hir

Uvid Helen Joyce ovdje je apsolutno točan. Vidjeli smo puno roditelja ‘trans djece’. Zapravo, često njih prve vidimo. Oni su ti koji svoju djecu predstavljaju kao transrodne osobe – ovo je trenutno modni hir u Hollywoodu, a glumci od Charlize Theron do Dwaynea Wadea i Gabrielle Union najavljuju da imaju transrodnu djecu. Mnogi roditelji – poznati, a i drugi – odlučuju označiti svoju djecu kao transrodnu, kako bi se hvalili svojom podrškom ‘rodno afirmiranoj skrbi’.

Imati ‘trans dijete’ ovih dana je kao da ste svoje dijete upisali u školu Ivy League prije nekoliko desetljeća – to je stvar statusa. Roditelji, a posebno majke, često požure s objavama o transrodnosti svog djeteta na društvenim mrežama, odlučivši ih otkriti bez njihova dopuštenja i često ih zaključati u identitet prije nego što budu dovoljno stari da shvate što se događa. Djeca koja su ‘prošla tranziciju’ u ranoj dobi imaju špil protiv sebe ako žele ‘de-tranziciju’— da ne spominjemo ogroman pritisak javnosti, vršnjaka i roditelja.

“Zamislite da shvatite da niste uspjeli zaštititi svoje dijete”

Postoji mnogo drugih roditelja, poput roditelja Chloe Cole, koji su bili ucijenjeni da prihvate ‘afirmativni model’ – ali njihova tuga nije ništa manja. Zamislite da shvatite da niste uspjeli zaštititi svoje dijete od liječnika koji su amputirali zdrave dijelove tijela i unakazili ih za cijeli život. Zamislite da ste shvatili da je patnja vašeg djeteta pogoršana, a ne ublažena kao što je obećano. Zamislite da znate da vaše dijete možda nikada neće moći imati vlastitu djecu – ili čak doživjeti seksualno zadovoljstvo – zbog tretmana na koje ste pristali. To mora biti posebna noćna mora za roditelje.

>Pacijent za cijeli život: Potresna ispovijed mladića koji je mislio da je ‘trans’ i kastrirao se

Ne mogu zamisliti kroz što prolaze Chloeini roditelji dok gledaju svoju lijepu kćer tinejdžericu kako se penje na podije ispred državnih prijestolnica i objašnjava što joj se dogodilo, uvijek iznova. I oni su u vlastitom trans paklu. Primijetio sam da iako su se mnogi ‘de-tranzicioni ljudi’ javili kako bi ispričali svoje priče, gotovo nikada ne čujemo njihove roditelje. Ovo ima smisla. Jedna je stvar za djevojke poput Cole reći svijetu što im je učinjeno prije nego što su bile dovoljno stare da glasaju, piju, voze ili puše.

Sasvim je nešto drugo da roditelj novinarima kaže: “Pomogao sam svojoj kćeri odrezati grudi i ovdje sam da vam kažem da je ono u čemu smo sudjelovali bilo zlostavljanje.” Tako da, Helen Joyce je u pravu. Za mnoge od tih roditelja, obrana transrodne ideologije i odluka koje su donijeli za svoju djecu jedini je put naprijed – jer je razmišljanje o tome da su bili u krivu jednostavno previše za podnijeti.