Za rat u Bosni i Hercegovini krivi su svi osim Srba, ustvrdio je u ponedjeljak bivši lider bosanskih Srba Radovan Karadžić obrazlažući na taj način pred sudskim vijećem Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) zahtjev da se ukine ili izmijeni prvostupanjska presuda kojom je on proglašen krivim za ratne zločine i osuđen na 40 godina zatvora.
,Karadžić je priliku za argumentiranje žalbe koju su on i njegov tim podnijeli na prvostupanjsku presudu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izrečenu u ožujku 2016., u cijelosti iskoristio održavši sucima prilično konfuzno političko-povijesno predavanje o uzrocima rata u BiH kako ih on vidi, pri čemu mu je glavna teza bila kako on nije ni za što kriv jer je postupao isključivo sukladno ustavima, zakonima i međunarodnom pravu.
Zločine koje su počinile postrojbe pod njegovim zapovjedništvom opisao je kao marginalne i izolirane incidente čijim se počiniteljima odmah sudilo.
“Paravojne snage smo redovno uhićivali”, kazao je Karadžić dodajući kako se “takvih odrekao” još u lipnju 1992.
Istaknuo je kako se stoga ne može njega teretiti za zločine pripadnika takvih postrojbi baš kao ni za to što su “muslimani sami sebe napadali”.
Teza o insceniramim napadima koji su navodno trebali poslužiti ne bi li se ishodila međunarodna intervencija tijekom rata u BiH Karadžića je toliko ponijela da je u jednom trenutku kazao kako su “muslimani izazivali velika samoubojstva odnosno ubojstva svog naroda”.
Pokušavajući sucima MICT-a objasniti svoje viđenje stanja u BiH Karadžić je kao svoju ratnu strategiju opisao plan po kojemu je trebalo spriječiti muslimane da “preplave” teritorij na kojemu su živjeli Srbi odnosno “planine na koje su Srbi pobjegli kada su provalili Turci”.
Povijesnim eskapadama pribjegao je i pokušavajući uzroke posljednjeg rata u BiH naći u 2. svjetskom ratu te je ustvrdio kako su Srbi zapravo od 1992. do 1995. ratovali zbog zločina koje su pola stoljeća ranije počinile ustaše.
Stoga su, kako je pojašnjavao sucima, odlučili pod svaku cijenu braniti Jugoslaviju i zadržati u njoj BiH ili barem njene dijelove nastanjene Srbima, a Karadžić kaže kako se tu kao nacionalno svjesna osoba našao pozvan sudjelovati da se ne bi ponovio genocid iz 2. svjetskog rata.
Ustvrdio je kako je pritom bio isključivo zagovornikom mira te kako je u BiH pokušavao ishoditi “administrativno grupiranje” kao u Švicarskoj, a ne etničku homogenizaciju te kako je odlučno zagovarao zaštitu Hrvata i Bošnjaka koji su se zatekli na teritoriju pod nadzorom snaga bosanskih Srba.
“Srpska strana predlagala je transformaciju BiH poput Švicarske, a Sarajeva po uzoru na Bruxelles”, Karadžićev je komentar dijela presude kojom je proglašen krivim za entičke progone.
“Tužiteljstvo me optužilo, a sud osudio jer sam predviđao. Nije bilo teško predviđati. Vidjeli smo što je bilo u Hrvatskoj dva-tri mjeseca ranije i što je bilo 1941.”, kazao je Karadžić uz tvrdnju kako je u prvostupanjskoj presudi koja mu je izrečena “skriven uzrok, a posljedica je prikazana kao ludilo i kao zločin”.
Karadžićev zaključak je kako je prvostupanjska presuda izrečena na temelju “šala i tračeva” neozbiljnih ljudi čije su riječi prevagnule nad argumentima koji, kako tvrdi, nedvojbeno dokazuju kako nema njegove krivnje ni za što pa je zatražio od sudskog vijeća da ga u cijelosti oslobodi krivnje.
