U subotnjem Večernjem listu dr.sc. Janko Bekić donosi odličnu analizu aktualnih događanja opsade kurdskog grada Kobanea na sjeveru Sirije. Ova izuzetna analiza ne samo da ističe herojski otpor Kurda muslimanskim fanaticima i ubojicama ISIL-a, već odlično povlači paralelu sa događanjima u Varšavi u 2 svjetskom ratu.
Ustanak u Varšavi 1944. godine
1944. godine pripadnici Domovinske vojske (Armija Krajowe) i poljski domoljubi podižu ustanak u glavnom i okupiranom poljskom gradu Varšavi. Ustanak je trajao dva mjeseca i odnio oko 200 000 života, a Varšava je uništena do temelja, kako bi se ostatku Europe poslala poruka što će se dogoditi onima koji ustanu protiv nacističkog terora i ludila.
Povjesničari se slažu da su poljski domoljubi podigli ustanak sigurni u podršku ruske Crvene Armije koja se približavala Varšavi. Naivno su vjerovali da su na istoj strani antifašizma.
Međutim, Staljinu i komunistima nije odgovarao istinski antifašistički i demokratski pokret u Poljskoj koji je težio ponovnoj uspostavi poljske državnosti, kao i razvoj slobodne misli i demokracije.
Za komuniste je slobodarska i herojska Domovinska poljska vojska predstavljala jednakog buržoarskog i klasnog neprijatelja, kao i smetnju ruskim komunističkim planovima. Nazivali su ih „šačicom kriminalaca“, što je dobro poznati izraz dobro poznatog komunističkog etiketiranja, još od rata pa čak do današnjih dana.
Stoga su odlučili mirno promatrati pokolj i istrebljenje sa druge strane rijeke Visle.
Ruske trupe se zaustavljaju i ukopavaju na Visli i promatraju sukob ustanika protiv nacista. Iako su njemački nacisti pretrpjeli velike gubitke, uspjeli su slomiti otpor Poljaka.
Za razliku od Staljina, saveznici su pomagali ustanike preletima aviona i isporukama vojne i druge pomoći, ali ni to nije pomoglo. Staljin je zabranio polijetanja sa aerodroma koje je on kontrolirao.
Kobane 2014. godine
Slično Staljinu ponaša se danas turski predsjednik Erdogan, deklarirani islamist. Iako mnogi projektili ISIL-a padaju i na turski teritorij, turska vojska miruje.
Ukopani turski tenkisti, poput Rusa 1944 g., mirno promatraju bitku za Kobane koja je tek koji kilometar dalje i ne pokušavajući pomoći opkoljenom gradu punog žena, djece i staraca.
Također, poput Staljina nekad, Erdogan je zabranio korištenje turskih zračnih luka za američke napade na islamsku državu.
No, pod pritiskom zapada i SAD-a Erdogan je na kraju odlučio otvoriti jedini preostali međunarodni prijelaz koji je veza Kobanea sa svijetom za kurdske borce iz Iraka – pešmerge.
Sudbina Kobanea
Najveće pitanje je hoće li branitelji Kobanea doživjeti istu sudbinu kao i stanovnici Varšave 1944 g. kada su nakon gušenja ustanaka pobijeni ili mučeni po logorima bez milosti. Slična i gora sudbina mogla bi snaći stanovnike i branitelje Kobanea ukoliko taj grad padne u ruke islamskih fanatika.
Ne možemo se u ovim trenucima i danima koji dolaze prisjetiti iste sudbine koju je doživio hrvatski grad heroj Vukovar, kada je svijet mirno promatrao sudbinu grada i njegovih stanovnika. Zločinačka JNA sa petokrakama na tenkovima udružena sa četničkim postrojbama opkolila je taj grad na Dunavu. Cijeli svijet je to mirno promatrao ne mareći za sudbinu djece , žena i staraca u srcu srednje Europe.
A tako je malo trebalo za pomoć. Samo jedan zračni napad kakvi su sada u Kobaneu obeshrabrio bi brutalne ubojice sa crvenim petokrakama na tenkovima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
