Tatjana Savarese, majka jedne učenice koja se nalazila među imenima na popisu 13-godišnjeg ubojice Koste K., koji je u beogradskoj OŠ Vladislava Ribnikara u srijedu usmrtio osmero svojih školskih kolega i zaštitara škole, medijima je izjavila kako ne može slušati sve gluposti koje se objavljuju u domaćim medijima. Za razliku od njih, kaže, mediji u Francuskoj i SAD-u objavljuju točne vijesti.
Kritika medijima
Ispričala je kako joj je okidač za istup bio transparent koji je vidjela kad je išla zapaliti svijeću za ubijenu djecu – “Razgovarajte sa svojom djecom”. Njezina kći, koja ide u osmi razred iste škole, inače najelitnije beogradske škole u koju idu djeca diplomata, i Kosta bili su u siječnju skupa u jezičnom kampu u Francuskoj. Bili su tamo deset dana. Tatjana je tad upoznala i Kostine roditelje dok su čekali djecu na povratku, doznaje Jutarnji list.
“Slušala sam razne medije, a istovremeno su mi prijatelji iz inozemstva slali informacije koje oni dobivaju u medijima. Tlak mi je rastao zbog gluposti koje slušam na različitim domaćim medijima, dok sam iz inozemstva dobivala vijesti s realnijom situacijom”; ispričala je.
“Svo vrijeme se u našim medijima relativiziralo što se dogodilo. Okrivljavali su se roditelji, sustav i video igrice, dok su francuski mediji navodili samo činjenice”, poručila je.
“Moj je dojam da se radi o potpuno normalnim ljudima. Sigurna sam da je dječak bio voljen i nije bio zlostavljan. Nije istina da nisu razgovarali s njim. I danas, nakon tragedije, nemam negativan stav prema njima, iako vidim da drugi imaju. A zašto je on napravio pokolj? Nisam vjernica, ali vjerujem da postoji nešto više od nas. Neki ljudi su jednostavno rođeni zli, a nedostatak sistema to dodatno potakne. U Srbiji je sve bazirano na licemjerju i lažima. Udovicu kriminalca nazivaju ‘srpskom majkom‘, to je generalni sustav vrijednosti ovdje”, govori.
Odnos ubojice i njezine kćeri
Rekla je kako se na povratku iz kampa između njezine kćeri i Koste dogodila ‘platonska simpatija‘. Povremeno su se nalazili, nekoliko puta su otišli u kino. On bi ju čekao pred zgradom, djelovao joj je kao običan dječak, ni po čemu drugačiji.
“Kćeri je on bio zanimljiv, njih dvoje bi razgovarali na mobitel svake večeri po dva sata. Ona bi bila u svojoj sobi. Nisam znala o čemu pričaju, a kad bih ju pitala što toliko pričaju, govorila bi mi da on priča ludosti i da joj je zato zanimljiv, ali ni o čemu se ozbiljnom niti zabrinjavajućem nije radilo. Nikad joj nije rekao da je zaljubljen u nju niti je imao izljeve emocija. Istina, intuicija mi je na trenutke govorila da on nije dobro dijete, ali nisu to bile neke ozbiljne misli”, otvorena je majka koja dodaje da je dječak bio ‘sav ispravan‘, odlikaš, bez poroka.
“Bio je jako striktan prema porocima, doslovno ih nije podnosio. Moja kći bi nekad znala zapaliti cigaretu vani, a on se toga užasavao tako da pred njim nije ‘smjela‘ pušiti”, dodala je.
Djevojci nije nikada pričao da ide u streljanu, ali i da je, kaže nam majka, to joj ne bi ništa značilo: “Ne bi ni meni to bio alarm. Vi morate znati da mi živimo u Srbiji, ovo je Balkan. Nekim muškarcima je oružje statusni simbol”, smatra ona.
Kćeri je ‘veza‘ s Kostom nakon nekog vremena postala naporna.
“Negdje u ožujku mi je rekla ‘Ghostala sam ga. Tako je dosadan. Ne mogu imati takvu obavezu, premlada sam‘. Meni je to bilo skroz u redu. Oni su još djeca. Moja kći je zatvorena, drugačija od mene. Iskreno ću vam reći, meni on nije djelovao posesivno, nego kao normalan tinejdžer. Nikad poslije nisam čula da je on pokazivao da ima problem s tim, mislili smo da je on to prihvatio”, priča majka.
Otac učenice: Kći je vidjela kako djevojčici puca u glavu, pucao je ispod stolova
Milan Milošević, otac djevojčice koja je bila na satu povijesti kada se sve odvilo, ispričao je za Telegraf.rs što se dogodilo.
“Sakrili su se ispod stolova i on je išao redom i pucao ispod stolova”, prepričava otac djevojčice.
“Čuo sam da je pucano na satu povijesti. Pogledam raspored, ona ima prvi sat povijest. Supruga je vrištala na telefon, dali su joj službeni auto da dođe do škole. Pozlilo joj je, dali su joj sedative. Djeca su plakala, grlila se. Djevojčica je bila u krvavoj majici jer je pala preko dječaka koji je upucan. Mnogi roditelji nisu mogli dobiti djecu na telefon. Mojoj kćeri je, na primjer, ostao telefon u učionici. Nastavnici su gledali da se djeca što prije zbrinu kod roditelja”, priča Milan.
“Prvo su čuli pucnje, svi su mislili da su petarde. Ali nastavnica je promijenila izraz lica, izgleda da je shvatila što se događa. Tada je upao u učionicu. Dvije djevojčice su pogođene i pale su na klupu kao da spavaju. Dječak koji je upucan u nogu je istrčao prvi, moja kći za njim. Pogledao ju je u oči, ali je pištolj bio okrenut na drugu stranu. Vidjela je kada je djevojčicu upucao u glavu. Rekla je da je puklo i da je krv bila na sve strane. Njena prijateljica koja je ostala u učionici je rekla da su se sakrili ispod stolova i da je on išao i redom pucao ispod stolova. Bilo ih je 23 u školi. Moja kći je preživjela samo jer je bila pribrana, jer je brzo reagirala i sjedila je u prvoj klupi, pa je istrčala van među prvima”, priča otac preživjele djevojčice.
Da je pucao i nasumice, ističe Milan, dokaz je i ubojstvo djevojčica koje nisu bile na popisu.
“Dvije dežurne djevojčice nisu bile na tom njegovom popisu. Znači on je počeo pucati i nasumično. Moje dijete je dobro, ne znam što bi bilo da nije. Dečko koji je istrčao ispred moje kćeri je pogođen u nogu”, kaže.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
