M.M. Letica: O idolima, lijevo-liberalnoj ideologiji te neprihvaćanju ishoda predsjedničkih izbora u SAD-u

Foto: fah

U hrvatskome javnom i medijskom prostoru često se poseže za pojmom ″ideologija″. No nerijetko se to čini bez pravog razumijevanja dotičnoga pojma. Ideologija nije ukupnost čovjekovih stajališta o svijetu u kojemu živi. ″Ideologija″ i ″svjetonazor″ nisu istoznačnice.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naime, ideologiju najopćenitije možemo odrediti kao nauk o idejama, kao sustavno sređen obrazac simbolički određenih vjerovanja koja nastoje tumačiti stvarnost u namjeri oblikovanja, motivacije, organiziranja i opravdanja određene metode ili smjera djelovanja pojedinca ili skupine. Dijakronijska semantika pojma ″ideologija″, odnosno mijene njegovih značenja kroz povijest, svjedoči nam da ideologiju možemo određivati pozitivno, negativno i neutralno.

Ideologiju je prvi sustavno razmatrao Francis Bacon, engleski filozof i političar koji je živio u 16. i 17. stoljeću. On je ukazivao na okolnost da čovjekova misao i spoznaja bivaju uvjetovane i ograničene sklonošću promatrati svijet ″ex analogia hominis″, a ne ″ex analogia universi″. Drugim riječima, čovjekov se duh treba osloboditi svakovrsnih zabluda, predrasuda, krivih pojmova koji su se kao ″idoli″ godinama nagomilavali i taložili u čovjekovoj svijesti te mu tako zastirali istinu. Idoli, kako je smatrao Bacon, mogu biti urođeni i stečeni a ima ih četiri vrste: ″idoli plemena″, ″idoli špilje″, ″idoli trga″ i ″idoli teatra″. ″Idoli plemena″ nastaju iz čovjekove sklonosti da svijet tumači po uzoru na svoje shvaćanje svijeta, a trebao bi ga tumačiti po sličnoznačnosti s univerzumom. Najneugodnijima je Bacon držao ″idole trga″: posrijedi su predrasude nastale usljed nemogućnosti jezika da prikladno i vjerodostojno izrazi sadržaje stečene spoznajom. Na iskrivljenu stvarnost ukazuje nam i sâma etimologija riječi ″idol″: dolazi od grčkoga ″eìdōlon″ u značenjima ʹlikʹ, ʹprilikaʹ, ʹutvaraʹ, ʹkumirʹ. Idoli su u tome smislu zorne slike koje nam posreduju neki predmet, ali ne kakav on ustvari jest, nego kakav se odražava u iskrivljenu zrcalu.

No vratimo se, nakon ove kratke i nepreuzetne pojmovne priprave, ideologiji. Kao što smo već čuli, pojam ″ideologija″ tvorbeno je povezan s pojmom ″ideja″, a ne s pojmom ″idol″. Treba međutim primijetiti da je etimologija dotičnih pojmova, recimo to tako, slična i povezana. Naime ″idéa″ na grčkome znači ʹizgledʹ, ʹlikʹ, ʹoblikʹ, ʹpralikʹ. Ovdje treba biti vrlo jasan i izričit – ne želim poistovjetiti ideje i idole, ideje i ideologiju, nego samo ukazati na njihovu zanimljivu i smjerokaznu etimologiju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Gotovo se uvriježeno smatra da je izraz ″ideologija″ prvi uporabio Antoine Destutt de Tracy, francuski filozof, sudionik Građanske revolucije. Ideologiju je de Tracy tumačio kao znanost o idejama: njihovu podrijetlu, istinitosti, granicama i smislu. Time su se imala utvrditi praktična pravila koja bi bila primjenjiva u pravu, politici i odgoju. Onodobni francuski materijalistički mislioci svoju su filozofiju nazivali ideologijom i ona je postala dijelom službene političke doktrine u doba vladavine Direktorija (od 1795. do 1799.). Ideologija je nastojala oko pozitivne proklamacije načelâ razuma, na kojima bi se trebalo zasnivati buduće francusko građansko društvo – racionalno, sekularno, znanstveno utemeljeno, slobodoumno, antidogmatsko, odmaknuto od kršćanske vjere, od Crkve, čak i od Boga. Kada je nakon Francuske revolucije i uspostave tzv. narodne demokracije došlo do uključivanja širokih društvenih slojeva u politički proces, vladajuće strukture i druge povlaštene skupine, da bi sačuvale vlast i status, pokušale su vlastite interese prikazati kao opće, kao interese društva i države. Od tada pojam ″ideologija″ zadobiva političke konotacije i sve više poprima negativno značenje. Ideologija je u tome smislu sredstvo i legitimacijsko načelo za osvajanje i očuvanje vlasti i moći.

Prema mišljenju Karla Marxa, ideologija je izokrenuta, izopačena svijest, koja nastoji okrenuti naglavce tumačenje odnosâ u društvu. Ideologija je sredstvo u rukama vladajuće klase, koja ideologijom uspostavlja ili potvrđuje vladajuće odnose, podastirući iluziju da svijetom vladaju ideje ili duh, a ne realni materijalni odnosi koji imaju zadovoljiti interese vladajuće klase. Tako je naučavao Marxov i Engelsov dijalektički odnosno historijski materijalizam.

No historija je pokazala da je najgora i najpogubnija ideologija upravo marksizam – u svojim pojavnim oblicima u Europi, Aziji, Africi i Južnoj Americi, komunizam je odnio gotovo sto milijuna života, čime je znatno nadmašio pogibelj koju su nacizam i fašizam prouzročili zajedno. Marksistička je ideologija u svijetu poražena i prokazana, a toj konstataciji ne proturječe slučajevi marksističke dinastije na Kubi, nominalno komunističke Kine i realno komunističke Sjeverne Koreje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ali najgore ideje i najizopačeniji idoli što ih iznjedriše liberalizam Francuske revolucije i potom marksizam odnosno komunizam, bivaju revitalizirani i aktualizirani u ovodobnoj nemani, čudovištu, himeri zvanoj lijevo-liberalna ideologija. Čudovišni je to spoj lijevih ideja i liberalnoga kapitalizma, anarhističkih sloboda i diktature koju provodi, rečeno pomodnim anglizmom, ″establišment″.

Mogli smo nedavno vidjeti tu neman kako ranjena riče i nesmiljeno mlati repom, ne prihvaćajući rezultate demokratski provedenih predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama. Ònī koji se deklarativno zalažu za demokraciju i slobodu, koji su podupirali demokratsku kandidatkinju Hillary Clinton, sada ne prihvaćaju demokratski izraženu volju američkoga naroda i njegovo pravo na slobodan izbor. Ònī koji američku i svjetsku javnost zastrašivahu govoreći da Donald Trump, izgubi li na izborima, ne će priznati izborne rezultate, sada ne priznaju Trumpovu pobjedu, nego prosvjeduju i premlaćuju neistomišljenike, razbijaju izloge te pale kontejnere za smeće i automobile. Ònī koji su optuživali Donalda Trumpa za seksističke i protuuseljeničke izjave, sada nose transparente i izvikuju parole da treba silovati i protjerati Melaniju Trump, suprugu novoizabranoga predsjednika, rođenu u Sloveniji. Prosvjednici jesu za demokraciju i slobodu, ali samo ako je po njihovoj mjeri i njima po volji. Jesu za natjecanje, ali u slučaju poraza ne prihvaćaju demokratska pravila igre. Diktatura koja se skrivala iza maske liberalizma, time je strgnula svoju zavodljivu i lažnu obrazinu. Bjelodan je to primjer idolâ i ideologije, izokrenute i iskrivljene zrcalne slike, izopačene svijesti, crnonoćne i nečastive.

O lijevo-liberalnoj ideologiji u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama bit će više riječi u sljedećemu prilogu za tjedan dana.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

*Tekst je prethodno objavljen na stranicama Vatikanskog Radija

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.