Milorad Popović: ‘Novoj je politici cilj pretvoriti Crnu Goru u državu srpskoga naroda’

Foto: Snimka zaslona

S poznatim crnogorskim književnikom, dobitnikom Njegoševe nagrade, Miloradom Popovićem, tijekom nedavnoga boravka u Zagrebu Marko Curać iz Hrvatskog tjednika razgovarao je o situaciji u Crnoj Gori nakon parlamentarnih izbora.  Htjeli su čuti razmišljanje jednoga crnogorskog intelektualca koji je i devedesetih upozoravao na opasne procese u toj zemlji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Gotovo sigurno Zdravko Krivokapić, vođa koalicije Za budućnost Crne Gore postat će novi predsjednik crnogorske Vlade. Što očekujete od njega kao premijera?

  Konkretno, od izglednoga premijera ne očekujem ništa jer nije politički čimbenik. Riječ je o marioneti koju su izabrali velikosrpski centri u svrhu rušenja suverenističke prozapadne većine. Naime, pitanje je koliko taj gospodin ima bilo kakvih znanja i vještina za jednu takvu ozbiljnu funkciju, s obzirom na to da je u maloj Crnoj Gori, u kojoj se svi ljudi poznaju, bio potpuni anonimus.

Kad kažete velikosrpski centri, na što mislite?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

   Mislim da je to treći udar u posljednjih osam godina. Svi ti agresivni planovi prema jednoj suverenoj državi išli su iz Beograda i Moskve. Podsjetio bih, 2016. godine u suradnji rusko-srpskih služba pokušan je puč koji je srećom razotkriven prije samoga početka i nakon što je kompromitirana namjera, od početka 2020. godine najprije preko SPC-a, odnosno protestnih litija, neposredno pred izbore, vođena je neviđena hajka, praktično agresivni propagandni rat, od strane beogradske državne administracije i njezinih medija protiv suverene Crne Gore, kakav se vodi u osnovi prema državama s kojima ste u ratnome neprijateljstvu.

Je li poznato, ako tvrdite da je marioneta, tko stoji iza Zdravka Krivokapića?

   Krivokapić je marioneta klero-nacionalističkoga pokreta čiji je lider Amfilohije Radović. Inače, stvarni je vođa te koalicije četnički vojvoda Andrija Mandić, suđen na pet godina zatvora zbog pokušaja državnoga udara 2016. godine kojega su stratezi, koji su formulirali novu političku koaliciju, sklonili s čelnoga mjesta zbog njegove uloge rušenja demokratski izabrane vlasti u Crnoj Gori.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mandića kolokvijalno nazivate četničkim vojvodom. Je li on to zaista?

  Ne, on je po svim njihovim procedurama izabran u taj status. Na njihovim tajnim sastancima iniciran je na taj položaj u Crnoj Gori.

Budući premijer u intervjuu njemačkom Die Weltu ustvrdio je da je Crna Gora u zagrljaju “ropstva i korupcije”. Jesu li zaista razmjeri korupcije postali nepodnošljivi?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

   Što se tiče korupcije, nije ni veća ni manja nego u svim drugim zemljama zapadnoga Balkana. To je postalo dio “kulture” tih prostora. Svaka vlast govori protiv korupcije, a ponaša se isto. Korupcija u Crnoj Gori nije veća negoli u BiH i Srbiji. O tome govore dvije činjenice. Jedna je da je Crna Gora najdalje otišla u integracijskim procesima prema EU, a druga je da smo imali per capita najveća strana ulaganja. Obično oni koji ulažu ne ulažu gdje je korupcija endemska. Što se tiče ropstva, Krivokapić kao velikosrpski nacionalist smatra da su Srbi u podređenome položaju svugdje gdje ne mogu vladati, gdje nemaju apsolutnu vlast. To je recidiv staroga hegemonizma, koji svaki kompromis i konsenzus smatra porazom nacionalističke politike. 

Nedavno su koalicije koje kane formirati novu crnogorsku Vladu zaključile sporazum po kojemu ne će mijenjati crnogorske simbole, prekinuti pregovore s EU, poništiti priznanje Kosova i izići iz NATO-saveza. Zvuči li Vam to uvjerljivo?

  Da nisam bio nazočan 30. kolovoza u Crnoj Gori i nekoliko dana nakon izbora, možda bih djelomice povjerovao u takvu izjavu. Međutim, izborna pobjeda nove političke većine u Crnoj Gori slavljena je isključivo sa simbolima strane države. To što su potpisali politička je manipulacija da bi na neki način umirili zabrinutost stanovitih međunarodnih krugova, koji su nezainteresirano pratili predizborna događanja u Crnoj Gori i u mnogo čemu pogodovali velikosrpskoj propagandi primitivizma usmjerenoga prema jednoj nezavisnoj državi koja je članica NATO-a.

Ipak, u javnosti je dojam da su prosrpske snage utišale ton?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

  Mislim da su im arhitekti, njihovi pozadinski štabovi, savjetovali da govore pomirljivim riječima s obzirom na to da su ostvarili glavni cilj. Na taj način računaju lakše demontirati glavne političke državne strukture iz područja kulture, obrazovanja, medija, sigurnosti i dovesti svoje provjerene kadrove kako bi pripremili ostvarenje svoga strateškog nauma, a to je svođenje crnogorske nacije na statističku pogrješku, pretvaranje Crne Gore u državu srpskoga naroda i korak po korak udaljavanje Crne Gore u političkome i sigurnosnome smislu od svoga mediteranskoga okruženja, stvarajući jedan rusko-srpski bantustan na mediteranskoj obali.

Određeni krugovi stalno ističu 800 godina SPC-a u Crnoj Gori i, s druge strane, odbacuju Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Ovo je i za površne poznavatelje povijesti SPC-a obična krivotvorina. Što je cilj?

  Ponavljanje jedne propagandne mantre, a temeljni je postulat asimilacija nacionalne Crkve koja je atribut suverenosti. Poznato je da je SPC pod tim imenom prvi put registrirana 1922. godine, kada su kraljevim dekretom obuhvaćene tri autokefalne pravoslavne crkve, među kojima i crnogorska mitropolija. Gospodin Krivokapić, kad govori o tome što spominjete, ponaša se kao ministrant Amfilohija Radovića, a s druge strane zadire u elementarna prava Crnogoraca vjernika, suprotno Povelji o ljudskim pravima, jer izgleda da samo oni koji se osjećaju Srbima mogu svoje vjerske potrebe upražnjavati u svojim hramovima.

Postoji li opasnost da takvi crnogorskoga vladiku Mihaila protjeraju iz Crne Gore?

 Situacija je krajnje nezavidna za njega i sve koji stoje u obrani vjerskih prava Crnogoraca, svega onoga što imaju vjernici u pravoslavnome vaseljenju. 

Povremeno dolazite u Zagreb. Kakva je percepcija u Hrvatskoj o događajima u Crnoj Gori?

   Moj dojam o toj percepciji jest da u javnim medijima postoji vrlo mali interes za političke događaje u Crnoj Gori, koji je čak manji od interesa građana. S druge strane, sve informacije koje dolaze iz Crne Gore u hrvatske medije većinom su prošla kroz filtere beogradskih medija ili su im izvor prosrpski mediji u Crnoj Gori. Može se reći za medije, poput Večernjeg lista, da rade sustavnu uzurpaciju koja je i nekritična kao i tekstovi koje ćete naći u podgoričkim Vijestima, Kuriru i beogradskim medijima. Ta borba za stvaranje velikorspske dominacije u Crnoj Gori išla je preko medijsko-propagandnih kuća koje su postale dominantne u medijskoj sferi. Čak se može reći da je 70 posto medija pod utjecajem iz Beograda.

Jeste li možda donijeli novi rukopis svojemu izdavaču Frakturi?

  Ne još, ali radim na novom obimnom romanu, kompleksne romaneskne strukture. Potrajat će dok iziđe na svjetlo dana.

Posljednji roman koji ste objavili ima naslov Čovjek bez lica. Ima li Krivokapić dodirnih točaka s tim naslovom?

  Da bih to mogao potvrditi, morao bih ga barem površno poznavati. Ali, iako dugo živim u Crnoj Gori i poznajem mnoge u akademskome, javnom i političkome životu, nikad se nisam sreo s tim čovjekom. U tom smislu mogao bih pretpostaviti da je riječ o čovjeku bez izraženih osobina.

Jeste li pratili događaje nakon Washingtona. Najprije Vučićevo hvaljenje nalivperom i ključevima Bijele kuće, onda jedan twitt Zaharove, zbog koje se ispričavao Lavrov i Putin. Kako gledate na potpisani sporazum, okreće li srbijanska službena politika leđa Moskvi?

  Najblaže rečeno u sporazumu Srbije i Kosova, Vučić se zapetljao kao pile u kučine. To je posljedica njegova nerealističnoga, neprincipijelnoga ponašanja da se kao lider male zemlje poigrava s velikim silama poput Kine, Rusije i SAD-a. Vjerojatno je sporazum bio trenutak istine, suočavanje s političkom realnosti Srbije – da su u velikim igrama beznačajni. Ne vjerujem da će Srbija napraviti otklon od Rusije, ne zato što to možda Vučić ne bi poželio, premda ne voli SAD i Amerikance, nego zbog toga što je velika većina srbijanske političke i intelektualne scene proruska i antizapadna. Tko god bi u ovomu trenutku krenuo s proameričkom politikom, ne bi dugo u Srbiji ostao na vlasti.

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.